Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“ Jednoga dana pretvoriću se u pticu sletjeću na tvoj prozor i zapjevati a ti ćeš biti sunce i […]
Arhiva > sumiko
Druga mladost za natječaj
Vraćam se usamljenim putevima, kroz mrak i hladnoću na mjesto gdje si plesala sa mnom, mirišući na divlji zumbul, u haljini od svjetla između zemlje i neba moja usamljena zvijezdo Dodirne me ponekad ta neodsvirana muzika i želim vjerovati da si se oslobodila nemirnih misli i da izgledaš sretno Svih ovih godina moga izgnastva iz […]
Ja nisam mudrac
Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle i pozivale prijatelje opraštale neprijateljima odgonile valove samoće koji su stizali iz pustih ravnica lomeći nam duše Kuda sve nisam lutao, kao bosonogi pastir koji pjesmom tjera strah zle vještice i […]
U ponoć
U ponoć će se poljubiti kazaljke i upaliti hiljade svijeća u znak sjećanja na snove koje smo zajedno sanjali
Ostani
Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne U noći punog mjeseca da lutamo niz ulice puste i vlažne tražeći klovna modrozelenih očiju koji sakriven ispod šešira od slame skuplja mrvice tuđeg bola svojim sanjivim rukama Možda zvijezde večeras otkriju neku tajnu jer uvijek postoje dobre i loše priče […]
Sumorna jesen
Gradu svjetlosti sam ukrao jedan zrak sunca i stavio ga u tvoju kosu da osvijetli ovu sumornu jesen koja miriše na kišu Vjetar je sakupljao glasove sastavljao od njih pjesmu i raznosio je niz ulice mokre i puste žaleći za djetinjstvom dozivajući mladost bježeći od starosti Na nebu se klatio mjesec ni crven, ni žut […]
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol Dugo sam ga tješio pjesmom o djevojci za zelenih polja koja je izmislila ljubav kao zamjenu za izgubljene snove A noćas sam ga izdao i otišao […]
Jednoga dana
Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“
U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta Dok još je spavao grad
Šutnja
Noćnu tišinu razgoni glas mujezina i zriju bijele šljive Mjesec zalazi pa se vraća prohladan kao rastanak Suza koja visi na mom srcu kao rosa na trnu divlje ruže postaje sve starija I sve je više bola u njoj koji se ne može iskazati riječju Jedino šutnjom on se može naslutiti
