Arhiva > sumiko

Do posljednjeg daha

Kroz paučinu sjećanja posmatram kako izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru Pa sklapam uspomene na pokisle parkove i jata malih ptica, skrivena od radoznalih očiju, u krošnji divljeg kestena ispod koga sam čeznuo za tvojim osmjesima šećer djevojko Dani, kada se nismo plašili samoće ni bola, ostavljeni kao otpaci i starudija […]

Pročitaj cijelu poeziju

Noćni leptir

Ne pali svjetlo, noćas me prepoznaj po koraku dok obučen u tvoju sjenku sakupljam mjesečevu prašinu

Pročitaj cijelu poeziju

Ostani

Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne U noći punog mjeseca da lutamo niz ulice puste i vlažne tražeći klovna modrozelenih očiju koji sakriven ispod šešira od slame skuplja mrvice tuđeg bola svojim sanjivim rukama Možda zvijezde večeras otkriju neku tajnu jer uvijek postoje dobre i loše priče […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećaš li se

Sjećaš li se kišnog proljeća umotanog maglama skrivenog ispod snijegova zaostalih po vrletima Sjećaš li se sastanka, u gradskom parku, kada si me stegla svojim oštrim očima obrisala prašinu sa mog srca i probudila pjesnika u meni Sjećaš li se večeri kada smo bili blizu jedno drugom i sunca koje je zalazilo u tišini Sjećaš […]

Pročitaj cijelu poeziju

Drvo nepoznatog imena

Do na kraj vremena slijedio sam tvoj trag kroz noć bez mjeseca i zvijezda kao stepski vuk

Pročitaj cijelu poeziju

Čekala je

Čekala je da je ljubav pozove da je primi u svoje naručje da je okiti stihovima

Pročitaj cijelu poeziju

Ova pjesma je pisana samo za tebe

Ova pjesma je pisana samo za tebe ostavljam je između nas kao kap kiše kao zrno istine za kojim tragaju mudraci

Pročitaj cijelu poeziju

Bezimena

U nevakat se prošetah zemljom Bosnom i sretoh čovjeka sa finim manirima koji je plesao na jednom sunčevom zraku i mirisao na jabuke Ko si Ti upitah Nekad bijah sretan reče ali me u vojsku pozvaše pa na nadgrobni kamen uklesaše mjesec, zvijezdu, krst i mač a ratar bijah a ne vitez Zato plešem da […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bijele ceste

U starom parku još mirišu borovi i vjetar sanja u krošnjama breza Umornim drumovima došao sam iz zaboravljenih snova da ti kažem da te volim

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda idu usamljeni ljudi

U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts