Sjećaš li se kišnog proljeća umotanog maglama skrivenog ispod snijegova zaostalih po vrletima Sjećaš li se sastanka, u gradskom parku, kada si me stegla svojim oštrim očima obrisala prašinu sa mog srca i probudila pjesnika u meni Sjećaš li se večeri kada smo bili blizu jedno drugom i sunca koje je zalazilo u tišini Sjećaš […]
Arhiva > sumiko
Drvo nepoznatog imena
Do na kraj vremena slijedio sam tvoj trag kroz noć bez mjeseca i zvijezda kao stepski vuk
Ova pjesma je pisana samo za tebe
Ova pjesma je pisana samo za tebe ostavljam je između nas kao kap kiše kao zrno istine za kojim tragaju mudraci
Bezimena
U nevakat se prošetah zemljom Bosnom i sretoh čovjeka sa finim manirima koji je plesao na jednom sunčevom zraku i mirisao na jabuke Ko si Ti upitah Nekad bijah sretan reče ali me u vojsku pozvaše pa na nadgrobni kamen uklesaše mjesec, zvijezdu, krst i mač a ratar bijah a ne vitez Zato plešem da […]
Bijele ceste
U starom parku još mirišu borovi i vjetar sanja u krošnjama breza Umornim drumovima došao sam iz zaboravljenih snova da ti kažem da te volim
Kuda idu usamljeni ljudi
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone
San ljetnje noći
U vreloj ljetnjoj noći hodam baščaršijskom kaldrmom zastajkujući pored ćepenaka sa kojih su kiše saprale i vjetrovi odnijeli tragove prošlih ljubavi.
Obična ljubavna pjesma
Kroz paučinu sjećanja posmatram kako izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru Pa sklapam uspomene na pokisle parkove i jata malih ptica,
Moja ljubav je ptica
Na ulicama nepoznatih gradova, kao stari, isluženi, mornar koji traži sretnu luku pronalazim slike sretnih sjećanja Moja ljubav je ptica krila su joj vjetar niko ih ne može zavezati,
