Kroz paučinu sjećanja posmatram te sad izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru kao onda kad sam te sreo prvi put
Arhiva > sumiko
Šutnja
U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisasmo sonet na orahovom listu i spustismo ga u zelen ćup da kad sve prođe izlista u nekoj bašti
Neizgovorene riječi
Riječi koje nismo izgovorili prosule su se i kao zvončići odzvanjaju pločnicima Slovo po slovo sakupljam ih i nižem ogrlicu koju si nosila oko vrata one večeri kad je samo kiša znala naše namjere Nisi daleko tu si negdje u predvečerje ljubavi lutaš pokislim prostranstvima Otimaš vjetru osjećaj slobode izbjegavaš zvijezde padalice i tople sobe […]
Tek na tebe mislim
Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan Možda zbog uspomena koje dogorijevaju,
Varljiva sjećanja
Tamo daleko na kraju duge April se umorno smiješi ulicama južnih gradova Vrijeme je modnih revija i velikih rasprodaja na kojima se mogu u pola cijene kupiti iznošene i iskrpljene priče iz djevojačkih soba Ne prodajem nasmiješenog psa ja sam tu sasvim slučajno prepuštajući slavu drugima u sjenci stare lipe družim se sa oblacima i […]
Sjećaš li se
Sjećaš li se kišnog proljeća umotanog maglama skrivenog ispod snijegova zaostalih po vrletima
Ova pjesma je pisana samo za tebe
Ova pjesma je pisana samo za tebe ostavljam je između nas kao kap kiše kao zrno istine za kojim tragaju mudraci
Iskra čežnje
Iskra čežnje pala je iz tvog oka na moju dušu i ostavila trag koji nisu mogli da izbrišu ni mamurna jutra ni srebrene kiše Svemir je mijenjao oblike bez nekog posebnog razloga tužne pjesme su putovale svijetom tražeći grad iz kojeg nema povratka A ja nemam kud da odem jer imam sve u tvom osmjehu
Pjesma za tvoju čežnju
Nikada nisam napisao pjesmu za tebe Ovo nije pokušaj da se iskupim, suviše sam umoran i radije bih obilazio kafee nego lutao od uspomene do uspomene mučeći svoje, jedino, srce Noćas popuštam, možda zbog proljeća i dozvoljavam ti da uđeš bez kucanja i vidiš gdje sam ranjen Nedjelja je i svi su tu bez moje […]
