Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savrsenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]
Arhiva > sumiko
Čudan cvijet
Ja sam čudan cvijet na obali modre rijeke u zaboravljenoj zemlji Ja sam usamljenost vremena u moru zaborava Jer moja žeđ je duga i ne može je ugasiti zeleni ples talasa To je sudbina onih koji mnogo vole Moja ljubav nije rijeka ima ponore poput mora i plašt od talasa Ona je požar koji tinja […]
Zrno vječnosti
Noćas, kad kazaljke se poklope, dođi u moje misli da sanjamo zajedno san pun želja nedorečen Pogledaj se u ogledalo namjesti šminku popravi nabor na haljini k’o nekad u osam pred matursko veče Pronađi u ovom trenutku zrno vječnosti i oprosti što moram da odem niz neke daleke ceste bez nemira i straha Ti možda […]
Krik
Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina da tamo snivaju S vremena na vrijeme obično s jeseni kad magle padnu na zamrzla polja dolete, odnekud, bijele ptice i puste krik iznad usnulih domova da probude one koji su ih zaboravili
Prkoseći sjećanjima
Ovu pjesmu, kao u staroj sehari, čuvam u svom srcu i samo ponekad, dok uz svirku cigana žalim za dobrim danima, puštam je da odleti do jedne ulice u malom gradu na kojoj sam budan sanjao kako sam jedne jeseni ispod samotnih oblaka lovio stepskog vuka.
Snijeg boje višnje
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Kad sve prođe
Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]
Ulični svirači
Ljetu je kraj ulični svirači pakuju kofere i odlaze u toplije krajeve ostavljajući nas da razmišljamo o vremenima kada se nismo plašili samoće ni bola Oni nisu samo zabavljači koji žele da nam pomognu da dosanjamo svoje snove Oni su nešto više od čarobnjaka iz tajnih vrtova izgubljenih u svijetu ljudi Vidim ih, ponekad, kako […]
Na kraju duge
Tamo daleko na kraju duge jesen se umorno smiješi ulicama južnih gradova Vrijeme je modnih revija i velikih rasprodaja na kojima se mogu u pola cijene kupiti iznošene i iskrpljene priče iz djevojačkih soba.
