Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina da tamo snivaju S vremena na vrijeme obično s jeseni kad magle padnu na zamrzla polja dolete, odnekud, bijele ptice i puste krik iznad usnulih domova da probude one koji su ih zaboravili
Arhiva > sumiko
Prkoseći sjećanjima
Ovu pjesmu, kao u staroj sehari, čuvam u svom srcu i samo ponekad, dok uz svirku cigana žalim za dobrim danima, puštam je da odleti do jedne ulice u malom gradu na kojoj sam budan sanjao kako sam jedne jeseni ispod samotnih oblaka lovio stepskog vuka.
Snijeg boje višnje
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Kad sve prođe
Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]
Ulični svirači
Ljetu je kraj ulični svirači pakuju kofere i odlaze u toplije krajeve ostavljajući nas da razmišljamo o vremenima kada se nismo plašili samoće ni bola Oni nisu samo zabavljači koji žele da nam pomognu da dosanjamo svoje snove Oni su nešto više od čarobnjaka iz tajnih vrtova izgubljenih u svijetu ljudi Vidim ih, ponekad, kako […]
Na kraju duge
Tamo daleko na kraju duge jesen se umorno smiješi ulicama južnih gradova Vrijeme je modnih revija i velikih rasprodaja na kojima se mogu u pola cijene kupiti iznošene i iskrpljene priče iz djevojačkih soba.
Kiša ne umije da plače
Ovo nije noć za pisanje poezije Jedna zvijezda je pala i nastao je mrak Sjedim u sobi i razgovaram sam sa sobom Brojim svaku riječ kao da želim da izbrojim sve tajne svijeta
Vrisak jedne mladosti
Kao jabuke dozrijevaju mi uspomene na policama sjećanja preslažem ih tražeći komadiće osjećanja koja su se desila nekad
Smiona igra
Noćas ćemo samo ja i ti ostati budni kao vojnik na straži u začaranoj šumi ispod pustog neba daleko od grada koga su opisali mnogi pjesnici smišljajući posebne izraze kako bi izdvojili ljepotu njegovih najmračnijih dana Na tvom licu zasijala je jedna kap dok si ulazila u ovu pjesmu satkanu od nesigurnih riječi što donose […]
