Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima
Arhiva > sumiko
Iskra čežnje
Iskra čežnje pala je iz tvog oka na moju dušu i ostavila trag koji nisu mogli da izbrišu ni mamurna jutra ni srebrene kiše Svemir je mijenjao oblike bez nekog posebnog razloga tužne pjesme su putovale svijetom tražeći grad iz kojeg nema povratka A ja nemam kud da odem jer imam sve u tvom osmjehu
Pjesma za tvoju čežnju
Nikada nisam napisao pjesmu za tebe Ovo nije pokušaj da se iskupim, suviše sam umoran i radije bih obilazio kafee nego lutao od uspomene do uspomene mučeći svoje, jedino, srce Noćas popuštam, možda zbog proljeća i dozvoljavam ti da uđeš bez kucanja i vidiš gdje sam ranjen Nedjelja je i svi su tu bez moje […]
Daleko su odletjeli ždralovi
Daleko su odletjeli ždralovi do dalekih obala gdje sjećanja nestaju A ja sam ostao sam na obali neba i gledao sam te zatvorenih očiju Noć je pitala jutro Zar je nestala ljubav, ako srca šute Došle su magle i snjegovi su pali… A još miriše soba na tebe i dunje žute U tvojoj ulici još […]
Ti me tješiš osmjehom
Večer je crvenozlatna moje misli lete, kao brze ptice, prema dalekim ravnicama nad kojima gasne dan dok se vjetar igra tvojom kosom Tamo sam davno pored stare šume sagradio kuću i slušao slavuja kako pjeva o ljubavi Pričamo o tim danima, kada smo bili nedužni kao djeca, pretvarajući ih u legende Ti me tješiš osmjehom […]
Ja nisam mudrac
Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle i pozivale prijatelje opraštale neprijateljima odgonile valove samoće koji su stizali iz pustih ravnica lomeći nam duše Kuda sve nisam lutao, kao bosonogi pastir koji pjesmom tjera strah zle vještice i […]
Tiho pada snijeg
Tiho pada snijeg preko usnulih krovova Na srcu plavi led, a noge od olova I gdje da krenem sam u ovaj kasni sat Sve sam bitke dobio a izgubio rat Kažu na rubu svemira postoji tajno mjesto gdje se duše sastaju Između zemlje i neba između juče i sutra između želim i treba one se […]
Noćna pjesma
Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala mirise svoje kože na mojim čaršafima, jedanput ili dvaput nedeljno govoreći, Uzmi moje srce i učini da budem sretna
Bilo je dana
Bilo je dana kad sam mogao po vodi hodati i golim rukama vatre gasiti Bilo je dana kad sam padao u ponor bez kraja al’ nikad nisam dotako dno i uvijek sam se vraćao
Nazovi me tiho po imenu
Javi se kasno u ponoć javi se rano pred zoru nazovi me tiho po imenu i nacrtaj, dahom, cvijet na prozoru Nazovi me tiho po imenu jer mi smo djeca noći začarana svjetlom plavog mjeseca daj mi gutljaj vode sa dlana i pokaži put do mjesta gdje sreća tugu presjeca Javi se na kraju jeseni […]
