Moj život nije rijeka on je more koje pleše i talasima mijenja lik nepoznatih obala Moj život nije vjetar on je oluja koja toplim snijegom zasipa ulice dalekih gradova na kojima sam tražio svoje srce i učio da gledam ono čega nema
Arhiva > sumiko
U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta
Kao ljubav
Ne kradem više riječi iz svojih starih pjesama ponašam se racionalno oblačim čizme od krokodilske kože
Nisi razumjela šta ti šapuće breza
Nisi razumjela šta ti šapuće breza pa si izgubila u nepreglednoj koloni riječi koje marširaju kroz ovu pjesmu pjevajući o usamljenoj zvijezdi
Griju me sjećanja
Griju me sjećanja na prvo školsko zvono i lišće razbacano po dvorištu, ispred škole, u jednosmjernoj ulici , negdje na sjeveru grada
Ja sam tražio tebe
Tražio sam te na ulicama mnogih gradova još od vremena kada sam volio da gledam kako opada lišće pomiješano sa riječima iz mojih pjesama kojima sam htio da te probudim iz sna moja usnula ružo
Zaspao sam u tvojoj kosi
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Šta je jesen
Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica
