Nisi razumjela šta ti šapuće breza pa si izgubila u nepreglednoj koloni riječi koje marširaju kroz ovu pjesmu pjevajući o usamljenoj zvijezdi
Arhiva > sumiko
Griju me sjećanja
Griju me sjećanja na prvo školsko zvono i lišće razbacano po dvorištu, ispred škole, u jednosmjernoj ulici , negdje na sjeveru grada
Ja sam tražio tebe
Tražio sam te na ulicama mnogih gradova još od vremena kada sam volio da gledam kako opada lišće pomiješano sa riječima iz mojih pjesama kojima sam htio da te probudim iz sna moja usnula ružo
Zaspao sam u tvojoj kosi
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Šta je jesen
Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica
Jesen je jednostavno došla
Jesen je jednostavno došla Iznenadila me Zatekla me je nespremnog Unoseći nemir u ovu mirnu pjesmu
Godinama
Kroz paučinu sjećanja posmatram kako izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru
Sasvim slučajno
Sasvim slučajno lutajući usamljenim putevima kroz mrak i hladnoću, utapajući se u krajolik,