Noćas smo nas dvoje putnici na cesti ispod raspuklog Mjeseca
Arhiva > sumiko
Prah djetinjstva
U sjeni lipe, gdje smo nekad, dolazili na male noćne razgovore vrijeme je stalo kao balerina koja je zaboravila korake predstave
Koraci
Koraci koje čujem iz svoje samoće nisu tvoji To mladi ljubavnici koračaju jedni za drugim dodirujući se i zastajkujući pred izlozima Mjesec, stari noćnik, nebom gluhari rugajući se mojoj nesposobnosti da zaboravim razgovore o misteriji ljubavi kao što si ti Prepuštajući rješenje i trijumf drugima pomjerila si se u stranu dopuštajući sebi da budeš srećna
San ljetnje noći
U vreloj ljetnjoj noći hodam baščaršijskom kaldrmom zastajkujući pored ćepenaka sa kojih su kiše saprale
Predugo je čekala
Predugo je čekala da je ljubav pozove da je primi u svoje naručje da je okiti stihovima
Ti si spavala
Toga jutra kada sam napuštao grad koji je bio moj dom pratilo me do stanice nekoliko dobrih ljudi skrivajući nelagodnost zbog činjenice da su svjedoci moga izgnanstva
Ako odeš
Ako odeš neću ti oprostiti ni zbog starih dobrih vremena ali ni stara dobra vremena ne mogu zaboraviti Jer ljubav je u srcu voda bistra, duboka koju, ponekad, razum zamuti
Kao sjetna pjesma
Kao sjetna pjesma usamljenih svirača što sviraju svu noć ušla si u moju tugu Nosila si plavu haljinu i mirisala na dugu
Krik
Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina
