U gluho doba noći bude me sjećanja na djetinjstvo koje miriše na jabuke što dozrijevaju u komšijskoj bašti
Arhiva > sumiko
Još se nedam
Još, ponekad, prošetam, kroz polje makova, do male ulice na kraju grada i gledam kako, na staklu tvoga prozora, gasi se dan
Sasvim slučajno
Sasvim slučajno lutajući usamljenim putevima kroz mrak i hladnoću, utapajući se u krajolik, pjevao sam o tvom srcu
Kap po kap
Pokušaću da skupim hrabrost i napišem nešto o vremenu koje smo proveli zajedno, bez spominjanja imena i sažaljevanja
Ne odlazi iz ove pjesme
Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne
Padaju teške kiše
Padaju teške kiše dok, sjedeći za starim prašnjavim stolom, posmatram tvoje fotografije pokušavajući da oživim dane sačuvane u pjesmama drugih ljudi
Tražeći mladost
Jednom, davno, kad su cvjetale tikve u bašči iza naše kuće, a bosonogi dječaci, zagledani u beskrajno plavetnilo neba, maštajući o dalekim putovanjima, na klupi ispod oraha odbijali svoje prve dimove, napisao sam malu pjesmu
Sjeti me se ponekad
Sjeti me se ponekad, bar ime mi spomeni, noću dok Sarajevo spava, dok toneš u san,
