Jednom, davno, kad su cvjetale tikve u bašči iza naše kuće, a bosonogi dječaci, zagledani u beskrajno plavetnilo neba, maštajući o dalekim putovanjima, na klupi ispod oraha odbijali svoje prve dimove, napisao sam malu pjesmu
Arhiva > sumiko
Sjeti me se ponekad
Sjeti me se ponekad, bar ime mi spomeni, noću dok Sarajevo spava, dok toneš u san,
Vrata podzemnih voda
Danas neću posmatrati kišu koja se spušta sa vrhova planina i rasipa po popucalim trotoarima Kupiću plišani šešir i pokušaću da pjesmom dođem
Gubeći te
Nisam bio tvoj heroj u vrijeme kada sam čeznuo za tvojim osmjesima varljiva djevojko Bio sam izgubljen čovjek bez puteva u tvojim mislima dok si prolazila puna nade neosjetljiva na moje poglede Godinama sam pronalazio tvoje tragove na prašnjavim stranicama svoga srca, gubeći te ponovo Gubeći te, svaki put, pjevao sam za […]
Zima je
Zima je u mom srcu na koje si utisnula svoj pečat, izgovarajući čarobne riječi, u noći punog mjeseca
Nema ničega ovdje
Nema ničega ovdje što bi me podsjećalo na tebe, ali to mi neće pomoći da se oslobodim vizije tvoje ljepote
Iz dubine duše
Vrijeme u velikim gradovima prolazi kao pijanac ispod prozora posrćući i klateći se Nemam podataka o tome
