Sjenka na zidu moje sobe nije tvoja Provešću noć sa njom čeznući sam za tvojim osmjesima daleko od radoznalih očiju Dodirujući bol
Arhiva > sumiko
Po oštrici žileta
Zima se ne predaje Magla, smog i crni snijeg po trotoarima čine uzaludnim moj pokušaj da, opet, krenem tragom starih pjesama,
VP. 1519/8 Sarajevo 71002
Polazi autobus s perona br. 5 za njim, još dugo, mnoge ruke mašu na stanici se i dalje gura svijet odlazi autobus s perona br. 5
Ne znam
Jesen uzmiče jedan za drugim listovi opadaju, a divlje guske, tamo negdje, spremaju se na put
Noćas je mjesec dobio krila
Noćas je mjesec dobio krila pa leti iznad tvog sokaka a ja sam vojnik na mrtvoj straži koji čeka dobru vilu
Neuhvatljive uspomene
Ne tako davno drhtao sam slušajući tvoje pjesme koje, bez finesa što zamagljuju suštinu stvari, pjevaju, djevojački nježno, o neponovljivoj avanturi života
Čekajući tramvaj
Opet mislim na tebe, čekajući tramvaj, i pitam se da li si ikada poželjela da prođeš ispod duge i vidiš svijet očima anđela
Na kraju
Na kraju ostao je samo crni cvijet u reveru moga kaputa varljiva osjećanja koja tinjaju kao vatra u kaminu i nada da zaslužujemo nešto bolje od ove ljubavi čije okove nosimo
Sami smo
Sami smo, kilometrima i kilometrima odvojeni, pa možemo pisati jedno drugom iz svojih čamotinja
