Proučavam staru fotografiju; taman dan, promrzli prolaznik, nejako dijete i zmaj od papira izgubljen u nebeskom beskraju
Arhiva > sumiko
Zlatna nit radosti
Zima teškim zvekirom kuca na vrata kidajući poslednje lišće sa starih breza dok sunce ulazi kroz prozor i pada na fotografiju moga brata
Kroz paučinu sjećanja
Kroz paučinu sjećanja posmatram te sad izranjaš iz mojih nemira i treperiš kao ruža na vjetru kao onda kad sam te sreo prvi put
Ja nisam mudrac
Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle
Dodir djeteta
Na putu za Jeruzalem sreo sam umornog čovjeka kako luta kroz noć pustim ulicama bez igdje ikoga
Bilo je dana
Bilo je dana kad sam mogao po vodi hodati i golim rukama vatre gasiti Bilo je dana kad sam padao u ponor bez kraja
Noćna pjesma
Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala mirise svoje kože na mojim čaršafima,
Noć je prošetala ulicama
Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima Na malom trgu, uz pjesmu cigana, ja sam žalio za dobrim danima
Ime ljubavi
Proljeće je bilo i makovi su cvali na poljima pored Vardara u kome se ogledao Mjesec, više crven, nego žut
