Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici
Arhiva > sumiko
Jesen je jednostavno došla
Jesen je jednostavno došla Iznenadila me Zatekla me je nespremnog Unoseći nemir u ovu mirnu pjesmu
Šta je jesen
Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica
Ima li načina da se izmjeri ljubav
Danas neću posmatrati kišu koja se spušta sa vrhova planina i rasipa po popucalim trotoarima Kupiću plišani šešir i pokušaću da pjesmom dođem do tvog srca
Negdje duboko u meni
Ne pokušavam da te zaboravim uz vruću rakiju i društvo garavih anđela kraljice usamljenih srca Kroz moje misli lete bijeli ždralovi donoseći miris sjevera, ruske tajge, dalekih predjela A ja puštam da sjećanje na tebe, negdje duboko u meni, polako stari
Kad sve prođe
Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]
Šutnja
U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisasmo sonet na orahovom listu i spustismo ga u zelen ćup da kad sve prođe izlista u nekoj bašti
Ocu
Otišao je a da nas nije obavijestio o tome jedne jeseni u susret zvijezdama preko pokošenog polja Prolaze behari ljeta se tope , zime dolaze i u prošlost propadaju kroz vječnost Bježeći od nepostojanja smisljam stihove kao kovač zakivam ih u drvo života i kisnem sam na proljetnjoj kiši
Zehra
Na pustom polju pod zvijezdama pronađoh cvijet od kamena bacih ga u bunar želja i izroni žena svijetla lica bijela, visoka od cvijeta nježnija u pjesmi neopjevana Ne reče ništa nasmješi se uz me za ruku i pokaza mi pravi put
