Danas neću posmatrati kišu koja se spušta sa vrhova planina i rasipa po popucalim trotoarima Kupiću plišani šešir i pokušaću da pjesmom dođem do tvog srca
Arhiva > sumiko
Negdje duboko u meni
Ne pokušavam da te zaboravim uz vruću rakiju i društvo garavih anđela kraljice usamljenih srca Kroz moje misli lete bijeli ždralovi donoseći miris sjevera, ruske tajge, dalekih predjela A ja puštam da sjećanje na tebe, negdje duboko u meni, polako stari
Kad sve prođe
Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]
Šutnja
U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisasmo sonet na orahovom listu i spustismo ga u zelen ćup da kad sve prođe izlista u nekoj bašti
Ocu
Otišao je a da nas nije obavijestio o tome jedne jeseni u susret zvijezdama preko pokošenog polja Prolaze behari ljeta se tope , zime dolaze i u prošlost propadaju kroz vječnost Bježeći od nepostojanja smisljam stihove kao kovač zakivam ih u drvo života i kisnem sam na proljetnjoj kiši
Zehra
Na pustom polju pod zvijezdama pronađoh cvijet od kamena bacih ga u bunar želja i izroni žena svijetla lica bijela, visoka od cvijeta nježnija u pjesmi neopjevana Ne reče ništa nasmješi se uz me za ruku i pokaza mi pravi put
Više nisam sanjar
Sa prvim znacima nadolazeće jeseni stigle su mi vijesti o tebi otvarajući nepročitane stranice moje prošlosti iz vremena kada sam krao tugu iz svog srca vjerujući u priče o dobrim vilama i vitezovima iz zaboravljene zemlje Više nisam sanjar ja prodajem snove slatke snove za umorne duše koje stoje na straži ispred nebeske kapije
Kratka priča
Moj život je kratka priča koja se nastavlja iz dana u dan, ali to mi ne smeta, i ne žalim se, samo se bojim da kažem koliko sam pustih puteva prešao u cipelama izlizanih potpetica uvjek se vraćajući ulicama sa kojih sam potekao, ne znajući zašto Probudiću se jednog proljeća pogledati kroz prozor osjetititi neki […]
Posebna pjesma
Ramazan miriše našom čaršijom i duša želi da bude čista kao ova hartija čiju bjelinu skrnavim riječima ukradenim iz misli mladog derviša koji se, zagledan u mladi Mjesec izvijen nad gradom, iskrada iz tekije i pušta papirnatog zmaja da leti umjesto njega, sanjajući tople i drhtave oblike, vatrene ulice na kojima se živi do posljednjeg […]
