Ljetu je kraj ulični svirači pakuju kofere i odlaze u toplije krajeve ostavljajući nas da razmišljamo o vremenima kada se nismo plašili samoće ni bola
Arhiva > sumiko
U očekivanju svitanja
Moram sam u sebe uroniti pronaći put i most do jedne rasplakane jeseni koju čuvam u neizgovorenim riječima u sjećanju na ukradene poljubce od kiše u očekivanju svitanja Mozda previse tuđih rana bolujem možda ličim na lastu koja nema gdje da se vrati možda samo želim da ispričam priču koja ima sretan kraj
Danas ću šutjeti
Danas ću šutjeti neću izgovoriti ni rječi samo ću se sjećati prvog susreta ustarom parku, među krošnjama i sjenama posutih notama tvog glasa Danas neću sanjati tvoje davne korake što klize preko polja makova, suncokreta i žita ni dijeliti stihove kao ostatke jučerašnje večere Danas se neću igrati jastucima ni stavljati bezmirisno cvijeće u vazu […]
Čežnja
To se, još, ne bi moglo nazvati ljubav samo drhtaj, mala slabost lahka kao miholjska paučina zapletena u tvojoj kosi
Zaspao sam u tvojoj kosi
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu
Čekajući na tebe
Čekajući na tebe ispod bezvremenog neba moje sopstveno srce, umorno od rastanaka, postaje nesposobno za bol Jedino pamti pobjede i poraze
Vraćam se
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen
Drvo nepoznatog imena
Do na kraj vremena slijedio sam tvoj trag kroz noć bez mjeseca i zvijezda kao stepski vuk skrivajući svoje ožiljke čežnjivim pismima koje je vjetar raznosio sjevernim nebom Naša ljubav nadživjela je drvo nepoznatog imena zasađeno na baršunasto zelenom brijegu onoga dana kada se zadnji autobus izgubio u maglama praskozorja koje smo davno ostavili iza […]
Praćen tišinom
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima
