Iz kojeg svijeta dolaziš među ove ljude čija se imene ne pamte među ove žene čiji se dodiri zaboravljaju među ove poglede što postaju zli Iz kojeg svijeta dolaziš kad te nema u knjigama kad ne postojiš u zaboravima kad je u tvojim očima slika prvog buđenja kad ti vjerujem iako se nikad vidjeli nismo
Arhiva > sumiko
Pustiću sjećanja
Pustiću sjećanja da izčeznu u maglama jesenjeg predvečerja prema usamljenom ostrvu a ja ću zanoćiti u krčmi oslonjen na pjesmu
Pokloniću ti svoje sjećanje
Pokloniću ti svoje sjećanje na grad od koga sam se oprostio jedne noći uz bljesak munje i grmljavinu kao da je zauvjek Pobjegao sam od zla i od laži noseći u koferu svoje djetinjstvo i svoje snove ponavljajući u sebi Ovaj grad je svuda nema druge ljubavi
Neizgovorene riječi
Riječi koje nismo izgovorili prosule su se i kao zvončići odzvanjaju pločnicima Slovo po slovo sakupljam ih i nižem ogrlicu koju si nosila oko vrata one večeri kad je samo kiša znala naše namjere Nisi daleko tu si negdje u predvečerje ljubavi lutaš pokislim prostranstvima Otimaš vjetru osjećaj slobode izbjegavaš zvijezde padalice i tople sobe […]
Ti me tješiš osmjehom
Večer je crvenozlatna moje misli lete, kao brze ptice, prema dalekim ravnicama nad kojima gasne dan dok se vjetar igra tvojom kosom Tamo sam davno pored stare šume sagradio kuću i slušao slavuja kako pjeva o ljubavi Pričamo o tim danima, kada smo bili nedužni kao djeca, pretvarajući ih u legende Ti me tješiš osmjehom […]
U naručju vremena
Mračno je i tiho Polako se primičem gradu našeg prvog susreta Dočekuju me isti stari oblaci gomila ljudi bezizraznih lica ugašena svjetla i hladni hotelski zidovi Baš onako kao kad si pjevala vjetru pripremajući naše poznastvo uz čaj za dvoje i šum predvečernjih tramvaja Snošti sakav da ti dojdam… Bilo je nešto tajanstveno u ovoj […]
Samo ti znaš
Na staklu moga prozora gasnuo je dan sakupio sam hrabrost i krenuo tragom starih pjesama u jednu ulicu kraj rijeke da čujem tvoje korake Jer samo ti znaš za moje loše dane samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca samo ti znaš kako more tuge u jednu suzu stane samo ti znaš tajni prolaz ispod […]
Kao ljubav
Ne kradem više riječi iz svojih starih pjesama ponašam se racionalno oblačim čizme od krokodilske kože
Tišina
Ponekad, kad probude se vode i zamiriše bagrem bijeli pronađem staze što do srca vode pređem liniju što noć od svjetla dijeli Tišina, tišina me ispraća I krenem, tako, putem kojim se rijetko ide slijedim tragove do grada sjećanja na putokazu tvoje ime piše Tišina, tišina me ispraća Na dlanu nosim usnulu zvijezdu skrivam je […]
Ne pali svjetlo
Ne pali svjetlo, noćas me prepoznaj po koraku dok obučen u tvoju sjenku sakupljam mjesečevu prašinu po tvom sokaku Iz mojih riječi pašće kiša u kojoj ćeš prepoznati dobro kome je trebalo mnogo vremena da sazrije u meni i postane nježan cvijet Kao noćni leptir kružim oko tvog prozora zovem te da zajedno gledamo zvijezde […]
