Napisaću ovu pjesmu i u poslednjem trenutku ubaciti u rođendansku čestitku da je čitaš ne znajući da je o tebi
Arhiva > sumiko
Ti ćeš biti sunce
Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“ Jednoga dana pretvoriću se u pticu sletjeću na tvoj prozor i zapjevati a ti ćeš biti sunce i […]
Gdje je rođeno svjetlo
Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica Tvoja mokra haljina Srebreni prah na prozorima kafana Vjetar koji dolazi pred zoru Dim cigareta i ustajali miris duhana Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto Slatko sjećanje na djetinjstvo Jesen je uvjek u pravu […]
Učitelj
Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savršenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]
San o suncokretima
Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da se za tobom okreću […]
Priča
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog mjeseca Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju
Ti si kiša
U mjestu ukradenom od boli ti si kiša koja nježno pada i na uho mi pjeva uspavanku U tvojim očima je nježni zaklon gdje smirujem svoje srce i pronalazim izgubljene snove U noćima samoće kad se magla spusti moja želja da budem s tobom je jedina svijeća koja svijetli Mi smo obećani san, jedna poema, […]
Tek na tebe mislim
Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan
Ljubav moja si ti
Ja sam stranac u svom rodnom gradu za koji me, još samo, vežu tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme kada smo bježali iz školskih klupa i u starom parku sanjali o dalekim putovanjima
Žute dunje
U tvojoj ulici još miriše tišina i vjetar spava na krilima oblaka Umornim korakom došao sam bijelim drumovima da ti kažem da te volim
