Ostavi me noćas, samog, ispod golih zvijezda na srebrenoj cesti nizvodno od tuge i idi na vrhovima prstiju da zametneš trag Obuci hrabrost nemoj suzama pisati pjesme ne govori ništa šuti ova beskrajna duša u kojoj se budi djetinjstvo će razumjeti sve Ne pitaj kuda sam otišao i ne iznosi srce na dlanu slučajnom prolazniku […]
Arhiva > sumiko
San ljetnje noći
U vreloj ljetnjoj noći hodam baščaršijskom kaldrmom zastajkujući pored ćepenaka sa kojih su kiše saprale i vjetrovi odnijeli tragove prošlih ljubavi Sa nekim osjećajem daljine skupljam komadiće sjećanja na jednu mirnu ulicu i jedno dvorište puno neba i ptica u koje sam bježao kad me tuga pronađe U mojim očima koje su ponekad zelene ogledaju […]
Vjetar donosi pjesmu
Izlile su se vode vratile su se tamo odnekud iza Karpata gdje sve miriše na jesen pa i ovo proljeće koja pušta ptice da lete u nebo mijenja boju oblaka i tetura se ravnicom kao pijani svatovi Vjetar donosi pjesmu u ovu dušu što nemirno plovi noseći sa sobom tvoj pogled da je čuva od […]
Kuda idu usamljeni ljudi
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone Ostavljam za sobom pješčane gradove kao ptica selica slijećem na tuđe prozore i uživam u izlascima sunca Tek kasnije budi se grad priznaje da je opet sanjao o tebi i pita se […]
Samo ružan dan
Nekad, u davnim vremenima, prošli smo tim putem nas dvoje u nekoj izgubljenoj noći dok klatio se mjesec sporije od srca sto tuklo je po drumu u cipelama izlizanih potpetica Nosila si šal od kašmira i mirisala na kutiju drvenih bojica a ja sam usporavajući korak u daljini vidio more djetinjstva gledajući tvoje oči U […]
Djevojka sa zelenih polja
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol Dugo sam ga tješio pjesmom o djevojci sa zelenih polja koja je izmislila ljubav kao zamjenu za izgubljene snove A noćas sam ga izdao i otišao […]
Proljetni dan
Sjećaš li se kišnog proljeća umotanog maglama skrivenog ispod snijegova zaostalih po vrletima Sjećaš li se sastanka, u gradskom parku, kada si me stegla svojim oštrim očima obrisala prašinu sa mog srca i probudila pjesnika u meni Sjećaš li se večeri kada smo bili blizu jedno drugom i sunca koje je zalazilo u tišini Sjećaš […]
Jer srce ne mogu da prevarim
U starom parku još mirišu borovi i vjetar sanja u krošnjama breza Umornim drumovima došao sam iz zaboravljenih snova da ti kažem da te volim
Sehara
Snjegovi kopne i prolaze zime i kiše se kotrljaju po krovovima Još malo i puhnuće behari pustim ravninama a ja čuvam u srcu ko u staroj sehari ljubav za tebe
