Ova pjesma je pisana samo za tebe ostavljam je između nas kao kap kiše kao zrno istine za kojim tragaju mudraci Ova pjesma je samo tvoja nosi je sa sobom kao hamajliju da te čuva od zla i prevelike sreće Mjesečeva svjetlost je njen konac kojim spaja prošlo i buduće ostavljajući tri šava na srcu: […]
Arhiva > sumiko
Moja ljubav je ptica
Na ulicama nepoznatih gradova, kao stari, isluženi, mornar koji traži sretnu luku pronalazim slike sretnih sjećanja Moja ljubav je ptica krila su joj vjetar niko ih ne može zavezati, pjevala si davno Susretao sam te, s vremena na vrijeme, na raznim stranama svijeta čudeći se tvojoj sposobnosti da upadaš u tuđe živote Ostavljala si miris […]
Do posljednjeg daha
Ne kradem više riječi iz svojih starih pjesama ponašam se racionalno oblačim čizme od krokodilske kože i krećem u potragu za danima kada je ljubav krupnim koracima prolazila kroz našu mahalu Nisam više mlad kao nekad kad sam htio zaustaviti vjetar ponijeti neku sitnicu i doći pod tvoj prozor pa zapjevati „ hajde uzmi se […]
Kad behar zamiriše
Noćas je mjesec dobio krila pa leti iznad tvog sokaka a ja sam vojnik na mrtvoj straži koji čeka dobru vilu da ga izbavi iz mraka
Vrisak jedne mladosti
Kao jabuke dozrijevaju mi uspomene na policama sjećanja prelažem ih tražeći komadiće osjećanja koja su se desila nekad i želim da mi ponovo dođu da napišem pjesmu o njima koristeći tajanstvene riječi ukradene iz priča staraca koji na trgu ptica čekaju jos jednu jesen Moje su pjesme samo moji snovi koji dok nebo spava okupani […]
Na raskrsnici vjetrova
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen još dozrijeva jabuka u bašti iza male kuće okrečene u bijelo ispod koje sam skrivao svoje tajne grad u kome se […]
Moj život
Moj život nije rijeka on je more koje pleše i talasima mijenja lik nepoznatih obala Moj život nije vjetar on je oluja koja toplim snijegom zasipa ulice dalekih gradova na kojima sam tražio svoje srce i učio da gledam ono čega nema
Zrno vječnosti
Noćas, kad kazaljke se poklope, dođi u moje misli da sanjamo zajedno san pun želja, nedorečen.
