bijelo cvijeće nježna draga moja u rukama nosi crnim plaštem ovijam ramena drage moje da ne zebe draga moja bijela draga moja u dvorcu kamenom
Arhiva > Vlad
Ona čeka
oluja mračna planinom vlada crni konj put ne vidi crni konj propinje se, njišti daleko je dvorac kameni hladan dvorac u kojem me draga čeka bijela draga moja u noći crnoj
Kamen
Hladan je kamen a bose su noge drage moje bijele drage moje nemoj draga moja bijela draga moja kamen gaziti nogama bosim nemoj golubice moja grlice nježna hladan je kamen dvorca moga hladno je srce tvoje bijela draga moja
San
draga je moja u san utonula san drage moje mekan je i plav oblaci san njezin čuvaju bremeniti kišom i olujom šute ptice da dragu moju ne probude san drage moje mekan je i plav.
Ona ne zna
ona ne zna koliko miris kose njezine boli koliko snova u očima nosi tim očima kojima opčinila me kojima vezala me za skute svoje tim očima zelenim urokljivim stidljivim besramnim očima dragane moje
Nije me prepoznala
nije me prepoznala prošla je pokraj mene na kraju perivoja užurbana lijepa i tako sretna ni osmijeh ni dodir ni riječ pogrbljen i sam tražim sjećanja.
Tužna je draga moja
tužna je draga moja bijela draga moja sklopljene su vjeđe njezine u rukama bijelim crni krin bez mirisa u tami procvjetao blijeda mjesečina kosu moje drage srebrom miluje hladne su odaje njene moje usne hladne miluju ruke bijele drage moje tužna je draga moja bijela draga moja
Oči vuka
rekla mi je draga moja da imam oči vuka surog vuka u planini suroj nije rekla draga moja voli li ona oči vuka surog vuka u planini suroj ništa mi rekla moja draga nije
