Na vrhu Parnas brda plačem, ronim suze, suze srama, suze srdžbe, suze boli i griješnu sudbu preklinjem, jer me kazni kao pakao nevinu dušu, jer me začara i odvede u sigurnu smrt.

Pročitaj cijelu poeziju

Prestani vjerovati u nadu! Ni u snu ne pomišljaj na nju, zaboravi to prokletstvo, taj razdor duše, taj drhtaj srca jer nada je smrt.

Pročitaj cijelu poeziju

  Čaša je napola prazna i duša o niti visi na rubu života, na rubu porođajnih muka, na rubu sjenke zla.

Pročitaj cijelu poeziju

Slatke kapi krvi, nikle su iz zemlje, pod vedrim nebom i oštrim zlatom sunca, razvile primamljiv ton, ukusan kao bobice grožđa.

Pročitaj cijelu poeziju

Prokleti bili svjetovi nade, Prokleti nek su svjetovi želje, Prokleti bili svjetovi sna,

Pročitaj cijelu poeziju

U grmu loze, ptica, savila je gnijezdo, nježno ušuškala mlade živote u mekane perine svoje; grančicama hrasta i vrbe, sazidala temelj novog pokoljenja, temelj nove pernate nade.

Pročitaj cijelu poeziju

Dokle seže grlo sveživotne zvijeri što ljude guta i krvavi rađa plod?

Pročitaj cijelu poeziju

A Ti si me ostavio glavom zarinutom u pijesak da u blatu iz kojeg iznikne mi duša ležim i krvarim, da po površini mutne vode kao splačina plutam i budem hrana lešinarima.

Pročitaj cijelu poeziju

  Noćno zvjezdano nebo, panteon je mrtvaca, tišina nijemih zvijezda, zidine zaborava. Cijeli svemir, kozmičko je groblje, ostatak sjećanja na svrgnute bogove s trona univerzuma.

Pročitaj cijelu poeziju