Vrijeme nam je oglodalo kosti, dušu na slamčicu ispilo, ostavilo nas žedne u pustinji da mremo pred očima prolaznosti.
Arhiva > Zoran Hercigonja
ČOVJEK I SVIJET
Kao slinavi golać usred livadnoga cvijeća, sjedi čovjek pod nebom svijeta u užasnom grču.
MOĆ LJUDSKOG SRCA
Ljudsko srce, pokora je za mlitave i slabe; samo jaki mogu izdržati njegovo kucanje i snagu, njegovo otimanje iz njedara; samo jaki ga mogu držati u šakama jer ono slijedi pomamne želje.
ŽIVOT VJEČNI U MRTVOJ RIJEČI
Zauvijek ću živjeti u crnom, užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir. U suzama koje su smekšale tvrdu tintu, vječno ću snatriti kao živa riječ. Bit ću s njima kada budu otkrivali tajne čudesnih znakova i divili se riječima obmane, riječima prijezira.
PUT U NEBO
Kako da ikada dođem do neba, do sedme veličine Tvoje!? Kako da se uspnem uz strminu? uz sklizavu goru suza, uz pupoljak spasa, kada si prosuo sve te zvijezde i zakrčio put pahuljama tame.
Milosrđe
Još uvijek ćutim drhtaj tvoga srca, još uvijek čujem glas nevina postojanja. Smrt je žestoka, ali nije gluha!
Asgard
Mlade klice, podignule su žute kljunce kao procvali pupoljci žutih jaglaca u proljeće. Iz sjene gnijezda, prhnula su krila, a nijemo lice zida, dobilo oči; rodio se život, bujan život kao grumen grožđa.
