AvanturaUNepoznato
Kuda god krenem, ispraćaj je neizbježan
Gradili smo tamne komore
Očekivali posjete sa one strane svemira.
Misteriozni znakovi u njenoj kosi,
U žitnim poljima drže me živim.
Bog je oslobođen, ne molim za uspjeh
Već tek ponekad za pomoć
Pravi put iscrtaj na nebeskim autoputovima
Ponekad su čudna bića sve što me može spasiti.
Unutar sebe, uma i duše nema raskola
Raznošena strana u okrugu divljine.
Gorostasna utvrda u pijesku ili tek letjelica
Koja će se jednom izdići iznad svih nas
Nemir u meni budi avanturu u nepoznato
Jedan sam od rijetkih koji se služi energijom Sunca
A ipak, možda sam zatvoren u kutiju grijeha
Mirujem, nema me
Kao zvijezda padalica rasprsnuo sam joj se u dlan
I usnuo
12 komentara za "AvanturaUNepoznato"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.