Inzistiranje na obaveznom uvrštavanju Marulićeve  Judite u nastavni program za osnovnoškolce već je dugi niz godina izvor nesloge među hrvatskim intelektualcima. Naravno, praktički nitko nije mišljenja da učenici osnovnih škola ne bi trebali biti, barem načelno, upoznati s djelom od ovakve važnosti za hrvatsku književnost. Međutim, ono što je sporno jest način na koji bi djeca trebala usvajati ovo gradivo.

Jedna struja mišljenja tako inzistira na tome da je jezik i sadržaj Judite daleko, daleko pretežak za savladavanje u osnovnoškolskom uzrastu. Stoga je bilo i prijedloga o nužnosti kompletnog prepjevavanja Judite na moderni hrvatski jezik, što je pak druga struja vidjela kao svetogrđe prema značaju jezika originala.

Oba ova stava zapravo je lako razumjeti, jer obje su strane u ovom prijeporu načelno u pravu. No, što nam je onda činiti? Kako približiti Juditu mlađim uzrastima?

Ep prepričan za osnovnoškolski uzrast

Jedno od potencijalno vrlo dobrih rješenja predstavljeno je u knjizi za djecu pod naslovom Marul i Judita: Priča glasovita. Ova stihovana slikovnica iz tiska je izašla 2021. godine, a autorstvo teksta i ilustracija potpisuju Andrijana Grgičević i Marin Baučić.

Ovaj dvojac je u Marulu i Juditi odlučio stihovima i ilustracijama prepričati osnovni sadržaj Judite, kao i okolnosti pod kojima se Marulić odlučio na sastavljanje svoga spjeva.

Cijela ova slikovnica tako je koncipirana poput sažete verzije epa čiju osnovnu radnju ovdje uokviruju i stihovi o Splitu opkoljenom od strane Turaka te o Marulićevoj intenciji iza pisanja svoga najpoznatijeg epa.

Jasnoća, prilagodljivost, poštivanje književnog predloška

Stihovi  Marula i Judite jezično su vrlo jednostavni kako bi bili maksimalno pristupačni osnovnoškolcima. Zanimljivo je da su autori slikovnice, iako su obradi Judite pristupili iznimno slobodno, ipak djeci nastojali, bar donekle, približiti i prozodijski stil Marulićevih stihova. Tako je slikovnica, baš poput Judite, spjevana u dvanaesteračkim stihovima te podijeljena u šest „pjevanja“. Iako slikovnica pri raspoređivanju sadržaja  naracije po pjevanjima ne nastoji slijediti Marulićev ep, i iako Grgičevićkini dvanaesterci nisu dvostruko rimovani, svejedno je vrlo zgodno vidjeti kako je autorica na domišljat način djeci nastojala predočiti bar mali djelić doživljaja čitanja izvornoga djela.

Osim toga, vrlo je interesantno vidjeti i na koji su način spisateljica i ilustrator ovdje nastojali neutralizirati neka sadržajem „škakljivija“ mjesta epa, poput Holofernove požude prema Juditi, opijanja i obezglavljivanja zlikovca. Iako slikovnica ne izostavlja ništa bitno za kostur samog dramskog sukoba, očigledno je da su autori posebnu pažnju posvetili primjerenom predočavanju spomenutih „sirovijih“ motiva. Oni su tako negdje tek insinuirani, a drugdje pak neutralizirani pomnim izborom leksika. Također, ilustrator iz istog razloga radnju epa prikazuje poput priredbe na školskim daskama te tako s lakoćom od nekih jezivih motiva čini simpatična likovna uprizorenja.

Slikovnica Marul i Judita jedan je vrlo promišljen pokušaj razrješenja dileme o prisutnosti Judite u osnovnoškolskom kurikulumu. Stoga ne bi bilo na odmet kad bi se što više učitelja i učiteljica s njime imalo priliku i upoznati, jer u ovoj bi publikaciji mogli pronaći potencijalno vrlo moćno didaktično sredstvo za približavanje konteksta i sadržaja „nepronicljive“ Judite učenicima.