Dok sam bila jako mala
Baka mi je pričat znala
Pokraj glave bi mi sjela
Svoju priču započela :

“Usred šume prokrčene
livada je pokošena
Mlada Jana sijeno kupi
Uz Janu je majka njena.

Sunce žarko prigrijalo
Ožednila Jana mlada
Posla malo je ostalo
Pa je sjela usred hlada

Spava Jana ,Sunce grije
Zaspala i majka njena
Nisu znale što se krije
U susjednom plastu sijena

Odjednom se plast rastvori
Grdna zvijer se iz njeg stvori
Pa pograbi Janu mladu
Dok je snila tu u hladu.

Zvijer se prema nebu vine
Noseći ju u visine
Preko sela ,preko gora
Iznad rijeka,plavog mora.

Odnjela ju na vrh stijene
Daleko od majke njene
U stijeni je spilja bila
Tu se Jana probudila.

Ogleda se u nevjeri
Tad zapazi krilo zvijeri
Bojeći se da ne strada
Zaplakala Jana mlada.

Zvijer joj se je približila
S Jane suze pokupila
Lice suzom je umila
U momka se pretvorila.

Sada Jani momak zbori:
“Za tobom mi srce gori
Zaželjela je mati mila
Da bi njena snaha bila”!

Progovara Jana mlada :
“Sve je došlo iznenada
Ne znam,hoće li nam dati
Blagoslove, moja mati ?”

Majka se je radovala
Blagoslov je njima dala
I sve ljude što je znala
Na svadbu je pozvala .”

Već je gluho doba noći
Baka mora spati poći
Tiho je priču završila
Za laku noć, poljubila .
S:K:M: