Dugo je ribar bacao mreže
sam pod plavim svodom
gledao kako ribice bježe
tamnom, dubokom vodom.
Kad bolje on pogleda
more se namreška
u mreži njegovoj mlada
djevojka se smješka.
Ona mu pruža ruke
i k sebi ga mami
prošla je samoća
budi moj u tami.
On ljubi njene usne
i divne plave oči
zapalile su zvijezde
planktone u noći.
A kada se sunce javi
jutrom u ranu zoru
samotan leži čamac
sam na tihom moru.
14 komentara za "Balada o ribaru"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.