Rođen sam
u vremenu nepostojanja
osmoga dana u tjednu
legenda kaže da je nebo bilo tako svjetlo
da su anđeoska kola vidljiva postala
dječaci su gađali djevojčice zemljom
ja oblačim haljine da ih bolje razumijem
pravili su i kule u pijesku
ja razmišljam o smislu bitka
rođen sam
silovito i na brzinu
u vremenu nepostojanja
i beskraj eona proteći će opet
dok ne rodi se takav ja
milijun poklapanja zahtjeva
stvaranje takve djece
najčudnije konstelacije planeta,
i zna se da djeca rođena upravo tada
vide Boga u ženskom obličju
ne licemjernog, hladnog i udaljenog Boga
već istinsku Bogoženu stvaranja.

I bivamo kažnjeni
zbog toga
vječnim životom na zemlji.
Sada hodam labirintima pustoši
mijenjajući lik poput kameleona,
zemlje poput skitnice
molim za komadić smrti,
za komadić vječnog pokoja
molim za ljude
( Doziva nebo ozgo i zemlju,
da sudi narodu svojemu ).

Rođen sam
u vremenu nepostojanja
osmoga dana u tjednu.

Iz ciklusa “ Manifest “