23 lipnja 2022
Autor: Marija
Kategorija: Tuga
Svaka moja riječ
Sad je mrtva ptica
Na dlanu mi leži
Kao brojanica.
Ljepljivo i crno
Svako njeno slovo
Obložilo je dušu
Teško k’o olovo.
.
Ne pjevaju riječi
Ne mirišu slova
Po dnu sada stružu
I krma i prova.
.
Brodić je života
Ostao bez smjera
Pušta da ga nose
Plime i nevera.
23/06/2022 at 12:12 pm Permalink
Mare, kao što sam već rekla, naći će brodić svoj smjer. Sve bure i nevere utihnu jednom . Pozdrav ti šaljem 🌹
23/06/2022 at 5:44 pm Permalink
Velika tuga nije narušila sklad pjesme. Smjer će se otkriti…brodić će doploviti gdje treba…topli pozdrav!
24/06/2022 at 2:21 pm Permalink
Marija, prelijepa pjesma. Prenosiš svu emociju na čitatelja, naježih se.
Lp i zagrljaj!
24/06/2022 at 3:42 pm Permalink
Obgrlila me tuga.
24/06/2022 at 7:48 pm Permalink
Kada emocije pišu, pa još kada pokrenu kod drugoga emocije, pjesma mora biti savršena. Ovom brodiću treba malo vremena ali naći će on svoj smjer. Lijep vam pozdrav Marija.
26/06/2022 at 5:01 am Permalink
Hvala na podršci!