Jutro poslije. Kraj Svijeta na kolima koje vuku u bestežinsku podržanost zelenih prašuma. Plantaža šećera, očaj nastaje kada se osjeti prisutnost boli ali ne svoje već tuđe. Tada se stvarno tuguje. Ponekad nas prilika iznenadi i ne uskočimo na vrijeme na posljednjoj stanici. Otkucava pet sati, glasovi stenju, parobrod tone. Dok ne saznamo svrhu postojanja tone zemlje na sebi ne bi trebali biti teški prema drugima.
Rubrike
Kategorije
- Die deutsche Ecke (38)
- Dječje (288)
- Domoljubna (137)
- Duhovno- religiozna pjesma (57)
- Erotika (103)
- Haiku (788)
- Izlog knjiga autora Očaravanja (2)
- Jezik i književnost (1.011)
- Književna priznanja autorima „Očaravanja“ (8)
- KUPI DOBRU KNJIGU (44)
- Kutak proze (268)
- Ljubavna (1.592)
- Misaona (1.258)
- Pejzažna (289)
- Pjesma u prozi (59)
- Romantika (457)
- Šaljivo (496)
- Socijalna (207)
- Tuga (620)
- Uncategorized (4.668)
- Video poezija (43)
- Zabavni kutak (44)
Nove poezije
Zadnji komentari
- katarinab o Lorena Galeta “Levitacija”
- katarinab o Suzana Marić “Petak je”
- katarinab o Katica Badovinac “Revista haiku 2025”
- Suzana Marić o Marija Juračić “Haiku”
- Suzana Marić o Katica Badovinac “Revista haiku 2025”
12 komentara za "BestežinskaRezonanca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.