Dani su prolazili. Nina je uživala u Petrinom društvu. Dok je Petra slikala , Nina je obilazila plaže i fotografirala. Fotografije je redovito slala u studio , tako da joj godišnji nije bio potreban. Voljela je svoj posao i radila marljivo kao uvijek. Znala je da njeno izbivanje neće utjecati na kvalitetu rada i da će šef biti zadovoljan.
Stiglo je ljeto, dani su postali užasno vrući, a noći sparne.
Petra je otišla na izložbu u Beč. Nagovarala je Ninu da pođe s njom, no ona nije željela putovati.
Jednog vrućeg popodneva napokon osjeti želju da se prepusti dražima mora. Obukla je svoj kupaći kostim, vezala pareo oko struka i krenula na plažu . U veliku platnenu torbu stavila je ručnik i rasterećenih misli hodala tražeći pogodno mjesto za odmor. Napokon ga je našla ispod jedne palme . Raširila je prostirku, odložila stvari pa potrčala prema vodi. Osjećala je osvježenje. Zaplivala je lagano, zatim ubrzala tempo kao da želi pobijediti samu sebe.
Izmorena, bacila se na prostirku i ubrzo zadrijemala .
-Gospođice, oprostite!- iz sna je prenu muški glas. -Oprostite, ovo je privatna plaža, ne biste smjeli biti ovdje!
-Tko?! Što ?! –zbunjena i još uvijek pospana, nije se mogla odmah snaći. Naglo je ustala i odjednom osjetila vrtoglavicu. Zateturala je, možda bi i pala da je nisu dvije čvrste ruke uhvatile oko struka.
Poznata toplina razlila se njenom nutrinom. Osjeti mošusni miris parfema koji se stapao s mirisom muškarca.
-Oprostite!-zbunjeno je promucala Nina – Mora da sam predugo boravila na suncu! Podigavši pogled, ugleda poznate smaragdne oči.

-Vi ?!! Zar ste to vi Valentina ? Nebesa! Ni sanjao nisam da ću vas ovdje sresti !- oduševljeno
uzviknu došljak .
-Mateo! Pobogu, što vi radite ovdje? Da li to vi mene pratite?- Nina je bila iznenađena susretom .
-Ne, ne pratim ja vas, vi pratite mene ! –vragolasto se smješkao Mateo, promatrajući zbunjenu Ninu.
– Što to pričate ? –pomalo ljutito će Nina .
-Valentina, nemojte se uzrujavati! Ovu sam plažu prisvojio zbog ljepote, a vi ste se ne znajući zatekli na privatnom vlasništvu. No, moram priznati, jako mi je drago što ste ovdje!
-A zašto vam je tako drago ? Uostalom, ne možete prisvojiti plažu samo za sebe, to dobro znate!- prkosno nastavlja Nina, prekriženih ruku na prsima i ponosito uzdignutog nosa .
– Eto tako, želio sam vas ponovo susresti i želja mi se ispunila .
– Znači, ovaj lijepi kutak ste izabrali za sebe? -Nina će znatiželjnim glasom.
– Da! A ovo imanje, sa onom kamenom ljepoticom je moje . Imanje je odavno u vlasništvu moje obitelji , tu sam rođen . A, vi ? Kako ste se vi našli ovdje ? – znatiželjno zapita Mateo .
No Nina nije imala volje objašnjavati pa je samo odgovorila : – Ovdje sam na odmoru ! Drago mi je da sam vas ponovo vidjela , a sada se moram vratiti !- Na brzinu je pokupila svoje stvari i krenula prema Petrinoj kući.
Sa čudnim sjajem u očima Mateo je promatrao ovu interesantnu djevojku kako odlazi.
Na terasi je sjedila Petra, lagano ispijajući hladnu limunadu. Mahnula je Nini, kada ju je ugledala.
-Halo, Nina, evo tvoje najdraže prijateljice! –veseli glas je odjekivao terasom. Nina se osmjehnula i pošla u susret Petri koja je blistala nekim novim sjajem. Cijela njena pojava je zračila. Promijenila je i frizuru.
–Hej , što ti se dogodilo ? –promatrala je Nina Petru –Ženo, pa ti blistaš!
-Ljubav, draga moja, ljubav !-pjevušila je Petra –Nisam znala da ću je ponovo doživjeti , ne nakon svega što sam proživjela! Večeras imamo goste, upoznati ćeš ga. No, ne brini zbog kuhanja, sve je sređeno , opusti se i uživaj. Da, još jedna sitnica, dotjeraj se Nina, nećeš požaliti !
–U redu gazdarice!- zadirkivala je Nina –Koju toaletu predlažete ?
– Mogla bi obući onu bijelu haljinu s perlicama, jako ti dobro stoji i molim te, nemoj vezati kosu u punđu, ona te čini ozbiljnijom nego što jesi.
Nina se veselo nasmijala još uvijek ne vjerujući svojim očima . Kako se Petra promijenila u ova dva tjedna…
–Što, hoćeš reći da sam ružna s tom frizurom?
– Nee! Ti si najljepše stvorenje u ovoj kući, naravno, osim mene! –Zagrlivši Ninu , Petra je cmoknu u obraz, smijući se.
Petra je izašla iz svoje sobe u crnoj koktel haljinici, koja je bila čista suprotnost onome što je svakodnevno odijevala. Izlizane , poderane traperice i široke lanene košulje, skrivale su njeno lijepo tijelo.
–Opa! Gospođo, vi ste zalutali !- šalila se Nina ugledavši svoju prijateljicu. Obučena u bijelu, lanenu haljinu, raspuštene kose, Nina je izgledala poput vile. Bjelina haljine isticala je njene prekrasne plave oči. Oglasilo se zvono na vratima.
–Caetring dostava, gospođo! Kamo da odložim hranu ?-upitao je mladić na vratima, jedva držeći u naručju spretno naslagane kutije.
-Uđite! Možete sve staviti ovdje na stol, ja ću poslije sve složiti! –ljubazno je objasnila Petra .
Kada se zvono ponovo oglasilo, Petra je hitro potrčala prema vratima. Uzbuđeno hihotanje probudilo je Nininu znatiželju, pa je provirila u hodnik. Iznenadila se kada je ugledala svoju prijateljicu u zagrljaju visokog, smeđokosog muškarca.
–Hej, zar nas nećeš upoznati ? –zadirkivala je Nina.
– Hoću, hoću! Nina, ovo je Noa! Noa, ovo je moja prijateljica, kuma , sestra… -upoznavala ih je Petra zagrlivši Ninu. Dok su se oni upoznavali, zvono na vratima je neumoljivo zvonilo.
–Nina dušo, molim te, otvori vrata tom nestrpljivom gostu!- doviknula je Petra iz Noinog zagrljaja. Otvorivši vrata, Nina jedva izusti … –Vi ?!! – Bio je to uzvik iznenađenja koji se spontano oteo kontroli, kako Nini, tako i gostu. Mateo je stajao na vratima, držeći u ruci košaru iz koje su virile butelje s vinom i slatkišima. Široki osmijeh mu nije silazio sa usana .
-Mateo, uđi!- doviknula je Petra iz kuhinje. Mateo i Nina su još uvijek stajali na vratima, gledajući jedno drugo. – Nina, pobogu pusti gosta da uđe! Ma, čekajte vas dvoje, kakvi su to čudni pogledi.
Ups! Vi se promatrate kao da se poznajete ili ste toliko očarani jedno drugim ?- zadirkivala ih je Petra.
-Da, ljepotice, nas dvoje smo se upoznali.-rekao je Mateo poljubivši Petru u obraz.
– A meni ni riječi o tome! Sram vas bilo!- tobož ljutito im je prigovarala Petra.-Hajde sada za stol i da čujem sve! Nina je prva započela sa pričom , dok ju je Mateo netremice promatrao.- Eto, to je naša priča, a sada nazdravimo našoj i vašoj priči!- završi Mateo veselom zdravicom.
-Sudbina je bila brža od mene, no napravila je dobar posao.-veselo nadoda Petra promatrajući svoje prijatelje s neskrivenim obožavanjem.
Večer je protekla u smijehu i zadirkivanju. Nina se potpuno prepustila ležernoj atmosferi. Petra i Noa su izmjenjivali nježne poglede i poljupce, a je Mateo je netremice promatrao Ninu.
Vrijeme je brzo proteklo. Pogledavši na sat, Noa bezvoljno ustane.
-Društvo, moram vas napustiti, ujutro rano moram na put. Brzo ću se vratiti, a onda ostajem u gradu i ništa me neće odvojiti od moje drage. Petra je ispratila Nou ostavivši nakratko Matea i Ninu nasamo.
–Nina, nisam vam imao prilike reći kako ste lijepi večeras.- tiho je prozborio, dok su se Ninini obrazi izdajnički zažarili.
-Hvala vam !-zbunjeno je promucala.
-Kako bi bilo da si prestanemo persirati ? –predložio je Mateo –Pa, mi se ne poznajemo od danas! Jesam li u pravu ?
– Pa, da!- Nina kao da je ostala bez dara govora.
-Vrijeme je da i ja pođem na spavanje!-zijevnuvši lijeno , progovorio je Mateo i krenuo prema izlazu.
Nina ga je ispratila poželjevši mu laku noć .
Kako li je ova večer brzo završila!- Osmjehivala se Petra. -Drago mi je da smo se okupili! Što kažeš draga, sviđa li ti se moj prijatelj ? -smješkajući se nastavi zadirkivati Petra
– Na kojeg prijatelja misliš, na Nou ili Matea?-uzvrati Nina u šaljivom tonu.
–Vražice, znaš ti dobro o kome ja govorim ! Nemoj mi se praviti Englezom, vidjela sam ja kako frcaju iskrice oko vas, a i Amora kako gađa svojom strelicama. -prasnula je u smijeh Petra.
–Nema tu nikakvog Amora, mom su Amoru polomljena krila- prosvjedujući se branila Nina .
Petra se veselo nasmijala na te riječi i nestala u svojoj sobi.

Nastavit će se