Kiša je padala sve jače, brisači nisu stizali kupiti kapljice sa stakla. Vozila je polako i oprezno.

Umorna, ukočena od vožnje, Nina je skrenula na odmaralište. Restoran je bio pun . Ljudi su zbog nevremena prekinuli putovanje. Stala  je ispred šanka i naručila kavu. Vruća tekućina joj je godila.

-Gospođice, oprostite! –začula je glas iza sebe –Dođite za moj stol, ima mjesta, ionako sjedim sam, a društvo bi mi godilo, samo ako vama ne smeta. Zbunjeno je kimnula glavom i pošla za neznancom prema njegovom stolu , noseći u ruci vruću tekućinu.

-Izvolite, sjednite!- pridržao joj je stranac stolicu, dok je sjedala. –Hvala vam ! – zahvalila je Nina i tek sada pogledala u strančevo lice. Susrela se je sa parom prekrasnih zelenih očiju.

-Nadam se, da vas nisam uvrijedio kada sam vas pozvao za stol ? Izgledali ste tako umorno , da sam pomislio: kako bi mogli zaspati svaki tren tamo za šankom . –žuborio je melodičan glas s privlačnim naglaskom . –Da, stvarno sam umorna, ovo je dugo putovanje !-tiho je prozborila Nina .

-Mislim da bi bilo u redu da vam se predstavim , ja sam Mateo! -pružio je ruku prema Nini, zelenooki stranac. – Nina,  Valentina ,ali svi me zovu Nina !-prihvatila je njegovu ruku.

-Drago mi je, Valentina ! –nasmiješio se je Mateo, pri tom otkrivajući nisku prekrasnih, bijelih zubi .

-Hm! – blago je pocrvenjela Nina , obgrlivši vruću šalicu dlanovima,kao da želi upiti toplinu iz nje. Odsutno je promatrala jednu točku na zidu i odjednom se trgnula.

-Oprostite, sada bih morala krenuti! Kiša je stala , a ja imam još dosta putovanja. Drago mi je da sam vas upoznala, Mateo !- Ustala je i pružila mu ruku u znak pozdrava. Mateo je prihvatio njenu ruku i zadržao ju u svojoj, nešto duže nego što je bilo uobičajeno. Čudna struja je na trenutak  uzburkala  Nininu krv. Kao da se je opekla, Nina je naglo ustuknula i istrgnula ruku iz Mateove.

-Nina, nadam se da ću vas opet sresti!- Progovorio je Mateo.

– Ne znam, ništa nije nemoguće !-odgovorila je Nina i krenula prema izlazu.

Mateo je ostao sjediti sa smiješkom na usnama, zamišljajući prekrasnu plavooku ženu, koju je upravo upoznao.

-Što mi se je to dogodilo? Kakav je to čudan osjećaj obuzeo moje tijelo ?-postavljala si je pitanja Nina, iznenađena reakcijom na zelenookog muškarca. –Sve je to moja mašta i umor !-uvjeravala se je .

Vozeći polako mokrim kolnikom, Nina se je spuštala prema pristaništu. Trajekt  je bio parkiran i ubrzo su krenuli prema otoku. Udisala je duboko miris mora, jer ju je glava užasno boljela. More je bilo mirno. Sunce je izranjalo iz modre površine,prosipajući svoje blještave perlice po njoj. U daljini se je nadziralo svjetlo na svjetioniku . Stigli su napokon na otok. Nina se je spuštala uzanom cestom prema  Petrinoj kući.  Parkirala je ispred ulaza i duboko udahnula miris mora pomiješan s mirisom borovine  poslije kiše. Osjećala je mir oko sebe. Škure na prozorima su se rastvorile i veselo se je lice pojavilo između njih. –Dobrodošla draga! Evo me odmah! –Veselo joj je mahnula Petra. Ukočena od vožnje, Nina  se je polako izvukla iz automobila i u isti se tren našla u zagrljaju svoje prijateljice.

–Nina, kako mi je drago što te vidim !- veselo je uzviknula Petra.-Dođi, ostavi stvari, unijet ćemo ih kasnije! Prvo ćemo popiti kavicu i doručkovati! Znam da si gladna!Hajde, prvo se otuširaj, evo ti moja pidžama, a ja idem pripremiti doručak i kavicu. –dovikivala je Petra, dok se je Nina umornim hodom uputila prema kupaoni. Topla voda terapeutski je djelovala na Ninine umorne mišiće, polako ih opuštajući. Pustila je da voda klizi niz nju. Iz kuhinje je dopirao miris svježe kuhane kave i fritaje sa šparogama, Ninino omiljeno jelo. Nije ni slutila koliko je gladna, sve dok joj se fini miris nije zavukao u nosnice. Sjela je nasuprot Petri, naslonivši se na lakat. Pogledala je svoju prijateljicu koja ju je promatrala sa velikim upitnikom iznad glave.

-Prvo jelo, pa priča !-zapovjednim je tonom prozborila Petra, dok je briga zrcalila iz njenog pogleda.

Nina je počela polagano jesti,ukusna fritaja joj je prijala . Nakon što su doručkovale, prešle su u veliki boravak  koji je izgledao poput galerije. Petrine slike i slike drugih umjetnika bile su na svim zidovima.

-Hajde,  sada pričaj ! I… Nina ,molim te nemoj mi ništa skrivati i lagati, vidim kako izgledaš!-zabrinutim pogledom ,Petra je promatrala Ninu, dok je ova pričala.

-Znala sam ja da tu nešto ne štima! Uostalom, Patrik mi se nije nikada dopadao! Vjeruj mi, on nije bio za tebe! Nemoj se ljutiti , ali mi je drago što je tako ispalo, sada si se napokon riješila onog cinika mišjeg lica! Nina je iznenađeno pogledala svoju prijateljicu, pa zagrcnuvši se prasnula u smijeh.

-Kakvog lica ?

-Mišjeg! –kroz smijeh joj je odgovorila Petra. –Nina, poslušaj me dobro! Ova kuća je prevelika za mene samu, ostat ćeš ovdje sa mnom, živjet ćemo zajedno  u ovoj oazi mira. Ostaješ ovdje dok ne budemo stare babe, pa ćemo jedna drugoj češati leđa.-Nastavljala je sa šalom Petra.

-To nije problem, ima ježinaca u moru !-prihvatila je šalu umorna Nina.

-Nazovi šefa i zatraži godišnji odmor , dok se ne središ i vidiš što dalje .  Soba na katu je tvoja i ona do nje , u nju možeš strpati svoju opremu.

Hajde sada, penji se gore i odmori, imamo vremena za priču napretek . –savjetovala  ju je Petra. Nina je ušla u lijepo uređenu sobu i kroz prozor se  zagledala u tirkiznu pučinu i lijene valove kako miluju pješčanu obalu.

Osjetila je strašan umor. Petra je sišla u prizemlje, a Nina se je zavukla pod meke pokrivače  i ubrzo utonula u okrepljujući san .

Znala je da će ovdje pronaći mir.

(nastavak slijedi)