-Vjerojatno radi i nije uzeo mobitel- tješila se. Bila je umorna i zbunjena. Noć je sporo prolazila, san nikako na oči. Jutro je svanulo, a ona je bila umorna kao da nije spavala cijelu vječnost. Kada su je vidjeli tako neispavanu, kolege je poštediše posla i završno snimanje obaviše bez Nine.

Reportaža o vinogradima Toskane i pokrajine Asti, bila je gotova . Polako je pakirala stvari za povratak. Ponovo je pokušala nazvati Matea, no opet se nije javio. Postala je nervozna . Nazvala je Petru, ali bez uspjeha, oglasila se automatska sekretarica. I bolje, ne bi bilo dobro da prijateljica sazna vijest o njenoj trudnoći prije Matea. Uznemirena, izašla je u dvorište gdje se susrela s Andreom . Liječnica joj je dala korisne savjete oko trudnoće. Na dan odlaska cijela obitelj domaćina okupila se da isprati ekipu. Nina je ostala zadnja kako bi se pozdravila s domaćinima i Andreom . Na rastanku su svi dobili ponešto za uspomenu . –Nina , gdje sjediš? –doviknuo joj je kolega.

– Naprijed, ako nije problem!-odgovorila je Nina , pozdravljajući se sa Andreom . – Nina , nazovi me u svako doba ako zatrebaš bilo kakav savjet. Čuvaj sebe i bebu !-šapnula joj je na uho. Nina joj toplo zahvali na svemu. Nije željela da ekipa sazna za njenu trudnoću.
Krenuli su prema Rimu. Putovanje je proteklo bez problema . Ukrcali su se na avion, Nina se opustila u sjedištu i na tren zadrijemala. Odjednom se trgla sva preplašena . San koji je sanjala , jako ju je uznemirio. Sanjala je da se nalazi u gustoj šumi, izgubljena i da bježi od nečeg strašnog . Kolega ju je začuđeno pogledao.- Nina, što je , ružan san ? Ženo, ti i po danu imaš noćne more ! Ovo ti putovanje nije najbolje sjelo. Zar ne ?

– Ma, sve je u redu , samo ružan san!- Odgovori mu Nina razmišljajući o prethodnom snu. Ubrzo su sletili. Pokupili su prtljagu i krenuli prema uredu . Šef ih je veselo dočekao .

– Djeco, vi ste fenomenalni! Takav posao završiti u tako kratkom vremenu!-pregledavajući materijal, uzviknuo je šef. –Ovo je odlično! Bravo ! Hajde sada, nazdravimo uspješno završenom poslu. !-izvadio je butelju vina i čaše i svima nazdravio. Nina je odbila vino i zatražila čašu vode.

-Nina draga, zar ćeš vodom nazdravljati ?-upitao ju je Matko ispijajući svoje vino. -Nina nam nije baš u voznom stanju, ovo joj putovanje nije nimalo prijalo. –zabrinuto je ispričao jedan od kolega .-Dušo, što je bilo? Jesi li bolesna? Tek sada vidim kako si blijeda. – starac je zabrinuto promatrao Ninu, milujući joj kosu. –Djevojčice moja, da sam znao da ćeš mi se razboljeti , ne bih te slao na ovo putovanje. Hajdemo do liječnika da te pregleda! – bio je uporan Matko, no Nina mu je zahvalila i odbila posjet liječniku .

–Ne brinite se , obavila sam sve pretrage u Italiji. Sve je u redu, samo sam malo iscrpljena

–Ako ti tako kažeš , draga. -nepovjerljivo ju je promatrao starac sa brigom u očima.

Nina je jedva dočekala da se oprosti sa svima i krene prema otoku. Putovanje joj je proteklo u razmišljanju. Nije htjela ponovo zvati Petru i Matea, željela ih je iznenaditi.

-A sada, Bože pomozi, što bude, bit će !-progovorila je tiho. Prtljagu nije vadila iz automobila, željela je što prije vidjeti Matea, znati na čemu je . Lagani trnci kolali su njenim tijelom . Bojala se . Ušavši u dvorište, ugledala je hrpu građevinskog materijala. Kuća je sada izgledala potpuno drugačije. Blagu narančastu boju isticala je bijela boja stolarije. Oduševila ju je ta kombinacija. Kada se našla ispred Mateove kuće, duboko je uzdahnula prije nego li će pozvoniti na vrata. Na terasi je ugledala Matea okrenutog leđima. Pokraj njega je stajala lijepa, mlada žena . Nešto su veselo razgovarali. U jednom trenutku , Mateo je zagrlio ženu i poljubio u oba obraza. Žena mu je uzvratila, objesivši mu se oko vrata. Mateo ju je podigao u naručje i uz veseli smijeh odnio u kuću.
Nina je bila ošamućena, njene su noge počele klecati. Ostala je bez zraka.

–Ne, Bože! Ne opet i ne sada. Zar opet ista priča ?- ponavljala je pitanja Petra kroz suze. Sjela je u auto, i krenula natrag u grad iz kojeg je pobjegla zbog nevjere. Vozila je polako i oprezno. Mora se smiriti i misliti na svoju bebu. Bila je sama na ovome svijetu i ovo dijete će biti samo njeno. Imati će majku koja će ga obožavati, koja će mu pružiti dom . –razmišljala je vozeći prema uredu. Stigla je kasno. Noć se uvelike spustila nad grad . U uredu su gorjela svjetla . Ugledala je Matkov automobil parkiran ispred zgrade. –Dobro je , još je tu!-pomislila je Nina. Nije znala kako starcu sve objasniti. Ušavši u ured kroz otvorena vrata, ugleda Matka kako slaže i potpisuje neke papire. Nina plaho pokucala na vrata. Nije ju odmah čuo pa je pokucala malo jače. Ugledavši je, Matko skoči sa stolca. -Nina dijete, što se dogodilo? Zašto si se vratila ? –pritrčavši joj u susret uhvati ju za nadlaktice. Nina briznuvši u gorak plač, prepun očaja. Napokon je mogla dati oduška osjećajima. Tada shvati koliko joj znači Matko, po prvi puta osjeti potrebu da ga nazove ocem.
Matko ju je nježno zagrlio i pustio da se isplače. Kada se napokon smirila, Nina je Matku ispričala sve. Vjerovala mu je.

– Drago moje dijete, ništa se ne brini, moja kuća je i tvoja. Znaš dobro koliko te volimo, pogotovo tvoja teta. Bit će presretna da budeš uz nju. –Tješio ju je Matko.
-Ali ! –zaustila je protestirajući Nina.

–Nema ali, bit ćeš kod nas i tu je kraj rasprave. Nećeš mi hodati po gradu u takvom stanju. Zar ti je naša kuća bila mala, ta imati ćeš kod nas sve što poželiš! Ponajprije mir i ljubav, a to ti je sada najpotrebnije. Hajde , pođimo, odmor ti je prijeko potreban. Sve će biti u redu, vidjet ćeš. Od danas opet živiš na mojoj adresi. Brige ostavi van kućnih vrata. To je moja zadnja! Hajdemo !-naredio joj je Matko s puno ljubavi u glasu. Ja ću te odvesti kući, a Ivan će dovesti moj auto. Njegov je na popravku pa se neće morati vratiti autobusom, ionako stanuje blizu nas. Nina se morala pokoriti njegovim riječima, jer ionako nije imala kamo. Osjećala je veliku mučninu.

Matko je nazvao ženu i Ivana i sve dogovorio u hodu, pa su zajedno krenuli Nininim automobilom . Teta je već čekala na vratima i potrčala im u susret čim su parkirali. –Zlato moje, što ti se dogodilo? –grleći će starica Nini. Uočila je bljedilo na njenom licu kao i tamne velike podočnjake. Očima je postavila pitanje svome mužu. No, on samo klimnu glavom .

–Dođi , mila moja!- Ušli su u blagovaonicu. Stol je bio već postavljen. Nini se smučilo od samog mirisa hrane. Otrčala je u kupaonu.

–Dragi, reci što se događa, ne drži me više u neizvjesnosti ! Što je s našim djetetom ? Je li bolesna? – zabrinutim šaptom je ispitivala supruga.

–Strpi se, sve ćeš saznati. Idi sada, vidi je li djetetu potrebna pomoć ! -Matko je smirivao suprugu. Znao je koliko voli Ninu i kako se uvijek brinula za nju. Nina je napokon, blijeda kao krpa, izašla iz kupaone.

–Dušo moja , dođi, legni ovdje da te pokrijem . Sad će tvoja teta tebi donijeti kroasane i topli čaj. Nina je poslušno legla. Osjeti ugodu dok ju je teta pokrila mekom dekom. Popila je čaj i pojela kroasan . Mučnina joj se smirila , pa je ubrzo zaspala. Matko je poveo suprugu van iz sobe.

–Hajde pričaj!- nestrpljivo je navaljivala žena na Matka. Matko je pažljivo prepričao Nininu priču. – To! Postat ću baka !-viknula je oduševljeno starica pljesnuvši rukama .

–Tiho, draga, da ne probudiš jadnicu. Napatila se, neka se dobro odmori. –Matko je nježno objašnjavao svojoj supruzi.

– Ostaje li Nina zaista kod nas? Znaš, jako bih voljela da bude tu .

–Mora draga! Neću dozvoliti da više ode od nas! Pogotovo neću dozvoliti da ju itko više povrijedi. Ako se tko napatio u životu , onda je to naša Nina. Bez roditelja, u domu za nezbrinutu djecu, od udomitelja do udomitelja. Bože moj, pa da dozvolim još patnji tom djetetu ? Ne, nikada više!Ne zvao se ja Matko, ali njenoj patnji je kraj! Ostat će kod nas, pa morao je vezati lancima. A sada je tu i dijete!

– Dragi, slažem se s tobom. Čuvat ćemo je kao oko u glavi. Znam da joj je jako teško i glupo je reći u ovakvom momentu da sam sretna, ali drago mi je da joj možemo pružiti utjehu i dom. Kada je otišla od nas , kao da je odnijela dio mene sa sobom . Svaki mi je dan nedostajala . Morat ćemo biti pažljivi. Ali uz našu i Božju pomoć, vratit će se ona njezina snaga i borbenost i opeti će biti moja sretna djevojčica.
Dok su starci razgovarali, Nina je konačno mirno spavala u susjednoj sobi. Matko je iznio sve njene stvari iz automobila , a automobil parkirao u garažu. Nije želio da se Nina napreže sa teškim torbama.
-Draga,moram se nakratko vratiti u ured. Nina je od danas na bolovanju, ona više ne može raditi. Molim te, pripremi joj sobu ovdje u prizemlju da se ne mora penjati po stepenicama .-Zamolio je Matko suprugu.

–Već sam ja sve smislila. Ništa se ti ne brini!

–Kako te volim, mala moja ženice!-zagrli Matko svoju ženu i nježno ju poljubi u obraz. Nina je i dalje mirno spavala. Još jedan bijeg, još jedno razočaranje, slomili su njen duh i tijelo.

Nastaviti će se…