Dani su prolazili brzo. Već tjedan dana Nina je uživala u ljubavi koju su joj pružali Matko i supruga. U subota prije podne Ninin mobitel je neumorno zvonio, ali nije se obazirala na zvonjavu. Čula je kako stižu poruke koje je automatski brisala ne pogledavši sadržaj ni ime pošiljatelja.
Oko podneva ju je nazvala Petra. –Halo ! Nina ? Gdje se ti skićeš, jesi li još u Italiji. Mateo je poludio od brige, ne može te nikako dobiti, kaže da se ne javljaš na mobitel. Ja sam se vratila tek jučer. Gdje si sada dovraga ? Ne vjerujem da si u Italiji. Što se dogodilo, javi se, jako brinem za tebe. – Petra je izbacila bujicu ljutitih riječi.

–Petra, slušaj, dobro sam , sve je u redu. Molim te, Matea mi ne spominji! On je izbrisan iz mog života. Neka dalje grli svoju novu djevojku, a ja nastavljam život sama.

–Znala sam! Znala sam, da nešto ne valja ! Nina, nisi u pra… -veza je prekinuta u pol riječi. Nina je dobro znala da su Petra i Mateo jako prisni prijatelji. Znala je da će se Petra svim silama truditi da ih ponovo spoji. Iako ogorčena, osjeti grižnju savjesti zbog takvog postupka prema prijateljici koja je uvijek bila uz nju u najtežim trenucima. Petra je proživljavala isto. – Je li moguće da me najbolja prijateljica ignorira i odbacuje, zar sam to zavrijedila?

Nina se pak prihvatila slaganja i čišćenja svoje fotografske opreme ne bi li odagnala teške misli. Na dnu ormara je pronašla poklone koje je donijela iz Italije i koje nije do danas otvarala . Andrea joj je poklonila prekrasno bijelo odijelce za bebu, s kapicom i malenim papučicama . Izvadi odijelce iz kutije i prisloni ga na trbuh. –Milo moje, ovo je tvoje prvo odijelce. -nježno je tepala, gladeći se po trbuhu.
Petra je bila uporna. Zvala je prijateljicu iz dana u dan.

Doista nisam pravedna prema prijateljici, konačno shvati Nina i javi se.

–Nina, što sam ti ja skrivila? Ako te je netko povrijedio, kakve ja imam veze s time pa sam u tvojoj nemilosti. Prijateljstvo je nešto jako dragocjeno, kakva si to osoba postala i zaboravila koje su prave vrijednosti u životu.

– Oprosti Petra, pogriješila sam i ugrozila naše dragocjeno prijateljstvo. Budi, molim te, strpljiva kao što si uvijek i bila. Sve ću ti na vrijeme reći i objasniti. Može li tako prijateljice, pokazala si se bolja od mene.- Nina je shvatila kako je jako pogriješila, a onda pomisli, hormoni doista u trudnoći pomute racio. Do sada Nina nikada ništa nije tajila od Petre, ali strah da se sazna za njenu trudnoću, bio je jači od razuma. Još uvijek je bio prisutan onaj glas koji joj je govorio- Mateo ni u kom slučaju ne smije doznati za bebu.
Nina je sjedila u naslonjaču i plela vesticu. Plesti ju je naučila teta, sada je uživala u izradi slatke malene odjeće. Bila je mirna i sretna. Starci su joj pružali ljubav i brinuli o njoj. Odlazila je redovito na preglede. Trudnoća je napredovala bez problema, mučnine su napokon prestale. Jednog dana , dok su svi troje sjedili za stolom, Matko je naglo ustao i obgrlio Ninu oko ramena. – Nina dušo, sinula mi je jedna divna ideja, ali sve ovisi o tebi! Od sveg srca se nadam da ćeš prihvatiti moj prijedlog. –Nina ga je začuđeno promatrala ništa ne shvaćajući.

– Evo, ovako! Bi li nas dušo mogla prihvatiti kao prave roditelje, zvati nas majkom i ocem? Ne možemo te posvojiti jer si prestara za to, ali zato za života želimo prepisati ovu kuću na tvoje ime. Znaš dobro koliko te volimo. Bili smo sami na ovome svijetu, naša ljubav je oduvijek bila jaka, ali ti si nam obogatila život i unijela još veću sreću u ovaj dom. Zaista bih volio da pristaneš. Nina nije mogla vjerovati svojim ušima. Suze su joj kliznule niz lice kada je vidjela upitne poglede dvoje staraca prepunih nade i molbe.

– Moji roditelji ? Vi? Vi to već jeste! Ne treba mi nikakav papir koji će mi dokazivati vašu ljubav.-Nina je bila zbunjena.

–Ne, draga! Ja želim da to bude službeno, da nakon naše smrti ostaneš zbrinuta. Ne želim svoju muku ostaviti državnim lešinarima.
Želim i da netko nastavi moj rad, da preuzme studio. Odavno je prošlo vrijeme za odlazak u mirovinu.
Nikako nisam mogao pronaći pogodnog zamjenika. Sam Bog mi je poslao tebe, dušo moja. Ti si moja zamjena! Posao možeš obavljati od kuće. Ivan će ti redovito donositi i odnositi materijal, tako da se za to ne brineš. Ja ću raspisati natječaj za fotoreportera jer nemam zamjenu za tebe . Tebi prepuštam odabir . Znam da ćeš izabrati najbolju moguću zamjenu, jer imam povjerenje u tebe . Dušo, to je sve što želim od tebe.
Nina je ganuto slušala Matka, Odjednom ga je zagrlila i kroz suze promucala. – U redu tata, pristajem!

–Zlato, ponovi, molim te !-zamolio ju je kroz suze Matko. – Mama! Tata!- uskliknula je zagrlivši ih.

-Zajedno ćemo otići do mog odvjetnika da predamo svu potrebnu dokumentaciju, a on će sprovesti cijeli postupak što će zahtijevati određeno vrijeme, ali vjerujem, ne predugo.
Otišli su do grada i obavili razgovor s odvjetnikom koji ih je uputio u postupak kroz koji moraju proći da bi sve bilo u skladu s zakonskim pravilima o prepisu tvrtke. Nina je napokon dobila roditelje, a dvoje staraca je dobilo kćer . Hodali su polako kroz park, ruku pod ruku. Bio je to vruć ljetni dan, već su bili umorni i željni predaha. Sjeli su na terasu jednog restorana i naručili piće. -Nina, jesi li gladna? Želiš li nešto pojesti ?-brinuo se Matko za svoju kćer. – Nisam , hvala , samo sam žedna. –odgovorila je Nina, promatrajući prolaznike.

Nastavit će se