30 listopada 2014
Autor: Ivica Grgić
Kategorija: Ljubavna
Kada u gaju umivena rosom
zamiriši kala, bijela kala nježna
poželim opet proći tvojom kosom
rukama punim drhtaja i čežnja.
Poželim da u jutra puna sjajnog plama
nađem se zanesen u divnoj ti zjeni
da te grlim nježno kao goru tama
i da noću mjesec promatra nas sneni.
Poželim da opet u mračnoj mi duši
budeš baklja vječna, taj gorući dar
da ko vjetar što ti sjetnu vlagu suši
u očima tvojim krunim sami žar.
Da mi budeš kala ponad gorskih kosa
ja po tebi čista, nepresušna rosa.
Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.
13 komentara za "Bijela kala"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.