Kad se sjeta k’o stari lopov došulja
Dok noć po zidu sjene prošlosti šara
Zamiriše jedna svilena košulja
Davno složena u kutu tvog ormara.
Sporo je navlačiš preko meke kože
Prstima crtaš obrise mog tijela
Sjećanje ti pruža, još uvijek može
Dovoljno da drhti košulja bijela.
Je li moguće da zaboravljaš, ženo
Zadivljena kako nigdje mrlje nema
Koliko je po njoj vina proliveno
Upijeno mirisa tuđih parfema.
Još uvijek tražiš u lijevom džepu
Dvije obećane karte do Pariza
Sjeta te vodi u ulicu slijepu
Sve završava kao loša repriza.
katarinab
Aljoša
10 komentara za "Bijela košulja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.