Kako boli prokleta suša
I prazan papir oči bode
Ćuti samo pjesnička duša
Žedna stiha k’o kapi vode.
Pjesnik prave riječi traži
Vrteć’ misli u kolopletu
Da tako svoju žeđ utaži
I istinu kaže svijetu.
Sve u njem’ od ideja vrca
On zna da riječju može
Ispuniti sva ljudska srca
Da budu topla ispod kože.
Ta duša, vrag mu u nju uša’
Bez pjesme nema svoga mira
Zato boli prokleta suša
Bijele pustinje papira.
4 komentara za "Bijela pustinja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.