unajedina.blog.rs

 

BIJEG

2. nastavak

 

Čuvši bolno zavijanje Velikog vođe, Dah je pojurio prema brlogu u kojem se nalazila Bijela sa starom vučicom .  Upozoravajući ju  na opasnost koja joj prijeti, bolnim cviljenjem ju je pozvao da pođe za njim . Trčali su jedno pored drugog ,prema mjestu gdje su joj poginuli roditelji, no njihovih tijela više nije bilo. Progonitelj ih je pokupio i odnio u dolinu, kako bi prodao njihova krzna .

Tuga i bol odzvanjale su planinom, zavijanje nije prestajalo do kasno u noć.

Mjesečeve zrake su obasjavale dvoje mladih vukova , dok su se pognute glave vračali prema brlogu. Odjednom su stali, opasnost se osjetila u zraku.

Znali su  da joj prijeti opasnost od Sivog. Oprostili su se  od čopora, krenuli su prema planini. Bijela je bila tužna, pogođena smrću roditelja.

Bez prigovora pratila je Daha .

Već iznemogli i gladni, stali su pokraj jednog slapa . Napivši se vode Dah je ugledao spilju, skrivenu iza slapa. Priroda im je pružila sklonište. Uvukli su se u spilju i umorni zaspali nemirnim snom .Dah sanjajući  Velikog kako mu nešto govori iz daljine, tužno zavijajući, kao da ga doziva, potiho je režao u snu . Bijela je sanjala svoju majku kako ju nježno grije svojim bijelim krznom .

Ranom zorom, Dah se oprezno izvukao iz brloga, kako bi im pronašao hranu. Bijela je spavala na suhom lišću, umorna i iscrpljena od tuge. Ulovio je nekoliko šumskih miševa i donio u brlog . Promatrao je Bijelu, njeno prekrasno bijelo krzno boje planinskog snijega .

Polagano se budila . Ponudio joj je hranu, koju je ona sa zahvalnošću prihvatila,  liznuvši ga po njušci. Ostali su visoko u planini, daleko od Sivog i njegovih sljedbenika, daleko od Progonitelja.

Progonitelj je ubijao sve više i više vukova, prodavajući njihovo krzno.

Ubijeni su mnogi iz čopora Velikog vođe i sam Sivi je bio par puta zamalo uhvaćen, ali uvijek je nekako uspio izbjeći nesreću .

Dah i Bijela su bili daleko od njih. Lovili su zajedno, utrkivali se po planini, uživali su u slobodi, polako zaboravljajući svu patnju i bol .

Ovisnost jednog prema dugom i njihovo prijateljstvo polako se je razvijalo u nešto dublje. Dva prekrasna vuka, on crn kao noć, ona bijela poput snijega osjećali su sve veću prisnost među njima.

Nastavak slijedi

 

*