astrolook.com

LJUBAV

3. nastavak

Dani su prolazili jedan za drugim, ljeto je bilo na izmaku , u šumi su se primjećivali prvi znaci jeseni. Šareno lišće okitilo je šumu, na zemlji se stvarao šareni prekrivač. Malene životinjice su užurbano sakupljale hranu i odvlačile u svoja skloništa. Hitre vjeverice skakale su s grane na granu bojeći se mladih vukova.

Dah i Bijela uživali su zajedno u šumi, otkrivajući ljubav jedno prema drugome.  Dah, snažan mladi vuk, crne dlake poput noći bez mjeseca, oštrog njuha i žutih očiju.Bijela, prekrasna bijela vučica, plavih očiju i hitrih dugih nogu. Vrijeme koje su provodili zajedno, pomoglo im je da  zaborave sve strašne trenutke koje su proživjeli. Zaboravili su i na Sivog, koji je lutao šumom tražeći ih . Zaboravili su i Progonitelja, te bezbrižno i slobodno trčali planinom .Dah je Bijelu učio loviti, kako se prikrasti divljači. Učio ju je koje su šumske bobice jestive, a koje ne. Bila je pažljiva učenica.

Jednog je dana sama uhvatila zeca. Prikrala mu se tiho, repa u ravnini s tijelom, ušiju uzdignutih iznad glave, gubice iskešene. Bio je to njen prvi, veći ulov. Ponosno je donijela plijen pred Daha i ispustila ga ispred njegovih nogu, kako bi zajedno jeli. Nisu se razdvajali ni na tren,  zajedno su lovili i utrkivali se planinom .

Jesen se bližila kraju, hladni vjetrovi su zavijali planinskim lancem  poput gladnih vukova. Zima je dolazila sve brže i brže, počeo je padati prvi snijeg . Njihova krzna postala su gušća, još ljepša. Bijela se svojom bjelinom nije razlikovala od planinskog snijega, kada bi se zaigrano valjala po njemu.

I progonitelj je znao da su u zimi vukovima krzna gušća i ljepša i da za njih može postići visoku cijenu. U planinskom selu snabdijevao se namirnicama i pripremao za put u planinu.

Plan mu je bio uloviti bijelu vučicu, jer na njenom krznu bi zaradio pravo bogatstvo .

Bijela je u sebi nosila nove živote. Dah sretan i ponosan, donosio je hranu u ranu zoru i pazio na nju .Zima je bila sve surovija, slap se  zamrznuo, pa je sada izgledao poput staklenih vrata ispred pećine. Dah i  Bijela su grijali jedno drugo u udobnosti brloga.

Progonitelj  odustavši od lova, zbog snježne mećave koja je danima  harala planinom, ostao je u selu, očekujući  ljepše vrijeme.

Drveće je pucalo od zime  poput rafalnog praska, uz zaglušujuću jeku.

Visoki nanosi snijega onemogućili su mu put u planine . Priroda je željela, da ljubavna idila dvoje mladih vukova, potraje što dulje. Danima su trajale snježne mećave. Ljudi su bili zarobljeni u svojim domovima .

Napokon je snijeg počeo kopniti, planinsko je cviječe sramežljivo provirivalo ispod snijega, pružajući glavice prema suncu. Slap je ponovo oživio i u pjenušavoj kaskadi slijevao se u potok,  koji je divljim hukom jurio prema dolini. Priroda je ponovo oživjela .

I u brlogu je bilo živo. Dvoje nestašnih vučića grizlo je majku za uha, rep, a ona ih nježno lizala po mekom krznu.

Dah je svaki dan odlazio u lov, kako bi prehranio svoju obitelj. Lovio bi visoku divljač, iscrpljena od gladi ili zarobljenu u preostalim snježnim nanosima .Bilo mu je naporno samom .Vukovi u čoporu pomažu jedni drugima u lovu, a on je bio sam  .Iako snažan i brz bilo mu je teško. Često se morao  koristiti lukavošću   U brlog bi donosio najbolje komade mesa, ostavljajući za sobom ostatke, ostalim gladnim zvijerima .

Njihova idila se  bližila kraju…

Progonitelj, došavši u planinu, postavljao je zamke, ubijao, sakupljao krzna.

Jednoga dana, Sivi već star, oslabjelog njuha i vida, upao je u zamku, dok je Progonitelj bio u blizini, plativši svojim  životom sve zlo koje je počinio.

Još jedno krzno u Progoniteljevoj vreći .

Dah loveći u blizini staru ženku divokoze, koja se spustila s planine, u potrazi za hranom ,  začu  poznato zavijanje. Zaboravivši na oprez opasno se  približio Progonitelju.

Primijetivši ga, shvatio je u kakvoj se opasnosti nalazi. Kroz glavu su mu projurili :  Bijela i maleni. Mora nešto učiniti, ali što?

Prikrao se i  promatrao Progonitelja, kako postavlja novu zamku. Strah za obitelj, kolala je njegovim žilama, poput užarene lave. Nije smio dozvoliti Progonitelju da naudi Bijeloj i vučićima .Iz očaja, bijesa, straha, skočio je na leđa neprijatelju, zarivši zube u njegovu desnu ruku,osjetivši  kako mu se zubi spajaju .Progonitelj, iznenađen napadom, uspio je zariti nož u tijelo mladog, crnog vuka. Klonuvši, Dah nije  ispuštao ruku iz ralja. Pred očima je vidio Velikog kako ga doziva sa stijene , Bijelu i vučiće kako se udaljavaju od njega.

Teško ranjen, Progonitelj se  morao vratiti u selo noseći sa sobom krzna, među njima i krzno Daha, mladog ,crnog vuka.

 

 

 

*

nastavak slijedi