Ne letim više na prozor duše njene
Niti stojim pred vratima njenog srca
Te su odaje razumom zabranjene
A nemir traži mjesto da se iskrca.
Od samog sebe sam u dugom bijegu
Dok ne iskrvari i posljednja želja
Crvene tragove srne u snijegu
Pokriva zima sve oštrija i bjelja.
Neka bol u bijeli zaborav padne
Obasjat će me Sunce nikada žuće
Preko modrog neba, preko zemlje hladne
Razlit će se dan kao mlijeko vruće.
Ne stojim više na pragu lažnog raja
Nema me u praznim očima od stakla
Zar je ikad bilo topline i sjaja
U toj prokletoj čekaonici pakla.
katarinab
Aljoša
9 komentara za "Bijeli zaborav"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.