Bilo je zrelo doba godine

Ustao sam prije svitanja

pogledao u nebo koje se žarilo

sanjivo od plamena

spustio roletne, zatvorio vrata

i otišao prvim vozom

kao prokleti stranac

koji luta od uspomene do uspomene

bježeći od samoće

I nisam bio prvi

I nisam bio poslednji

Koji je zaboravio

da ostavi sjećanja

ispod saksije na prozoru

Bilo je zrelo doba godine

Sasvim slučajno, negdje na sjeveru

lutajući usamljenim putevima

utapajući se u krajolik

mokar od večernje kiše,

sjetih se dana kada sam

učio da vežem pertle na cipelama

na stepenicama kuće okrečene u bijelo

Bilo je zrelo doba godine

Prestao sam da gledam televiziju,

ne slušam radio, ponekad prelistam novine

kao neki spokojni čovjek

u čijim očima su se stišale bitke

i sve postaje zaborav

osim ove pjesme koja ostaje u srcu zauvjek

i male kuće okrečene u bijelo

kao prve slike buđenja

Jer nisam bio prvi

I nisam bio poslednji

Koji je zaboravio

da ostavi sjećanja

ispod saksije na prozoru