Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke  donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu. Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora on mi je donio tamjan.

Odmah mi proradiše klikeri. Zašto tamjan? Poznajem njegov mistični miris iz crkvenih kadionica i iz one čuvene izreke; bježi kao vrag od tamjana. E sad, tko je ovdje vrag i tko bi trebao bježati?

Oprezno pitam zeta zašto je donio tamjan, a on kao iz topa izvali:“ Nije vrag da ne znate za tamjan? Znate onu staru; bježi kao vrag…?“

 “Znam“, prekidam ga, „ali zašto tamjan?“

Mislila sam da će se zbuniti, ali vidim da se vrag dobro pripremio.“ Zauzima pozu docenta ili strogog predavača. Čak je i prst podigao. Kažiprst, da budem precizna i da vas ne dovedem u zabludu.

„Tamjan je aromatična smola koja se dobiva iz drveta Boswellia, a primjenjuje se  u aromaterapiji, kozmetici i religijskim obredima, koristi se  za liječenje artritisa, štiti od patogenih organizama,  sprječava krvožilne bolesti i smanjuje loš kolesterol“, nabraja moj zet kao da docira, a mene takav stav uvijek nervira. No, sada vidim da moj zet misli na moje zdravlje i baš kad sam ga htjela  pohvaliti, on me polije hladnim tušem: „Stari su Egipćani koristili tamjan za balzamiranje mumija, a u obredu kršćana koristi se zbog vjerovanja da tjera zle duhove.“

Sada sam opet na početku. Opet razmišljam što mi je moj zet želio poručiti. Možda vi znate?

Humoreska M Juračić