Ja i ti pomičemo granice svemira,
san godinama željen pretačemo u javu
samo nama i tajanstvenoj noći znanu.

Mi godinama zatočeni u razumu
materiju tijela smo preskočili
i u samu žudnju i treptaje se pretvorili
pa blagujemo dodire na trpezi ljubavi .
Ruke nam meke oblaci pahuljasti
što nježno nebom se isprepliću
pa grle nevino i iskreno lice i tijelo.
Tople kapi kiše nektar nam medni
što slašću i strašću usne nam kvasi
pa trpezu mirisom poljubaca krasi.
Osmijeh tvoj aranžman suncokreta
što ga samo moje oko vidi
da ti namigne mangupski i to se stidi.
Budi vjetar na kupoli nebeskoj
ne daj oblacima da nebom brode
drži ih pod trpezom čežnji
da ne izgubimo pahuljaste dodire
jer naša je ljubav kuća  putujuća
i sigurna adresa prostrana nebesa.