Inspiracija: Haige – ANJAL (uz dopuštenje)
“Nikad zajedno
blizina i daljina
vječno se traže.” ANJAL
Kad sunce pred zoru napušta san
nebo, oblaci, bojama zalebde
to zrake šaraju sanjivo dan
i dubine mora pred njima blijede.
Veličanstvo mora snu se sm’ješi
pa osmjehe šalje u daljinu,
pospanim mislima sebe tješi:
jutrom će spojiti razdaljinu.
Maštanje mora i teške vjeđe
sve ljepote boja skrilo u mrak,
sve su mu misli teže i rjeđe
uz sumorni, morski, mrkli zrak.
Jutrom se more uz sunce budi,
opet je blizu sve što je bilo,
daljinu traži i sebe kudi:
“ona je pobjegla dok je on snio.”
Vječne nespojive sile se traže,
zar nije misao malo glupa?
Blizina daljinu džaba važe,
one ko’ Jin i Jang, nikada skupa.
17/02/2022 at 3:40 pm Permalink
Lijepo je naći inspiraciju u stihovima drugog pjesnika. 🙂
17/02/2022 at 6:29 pm Permalink
Draga Đurđice, zanimljivo je kako stihovi mogu probuditi različite osjećaje, inspiracije ili ideje u različitim ljudima. Možda vas je dodatno slika motivirala da krenete u smjeru suprotnosti između mora i neba, dana i sutona… Ja sam imala najprije jednu drugačiju fotografiju u kojoj su dva različita kopna bila razdvojena morem (i bilo je dnevno svjetlo na fotografiji), a onda sam tu sliku zamijenila tom koja je ostala, a na njoj je suton i kopna razdvojena morem.
Ja bih u vašoj pjesmi napravila male korekcije u prvoj strofi jer mi je malo nedorečeno kako sunce pred zoru može napustiti dan. Jer se sunce tada budi, pa možda napušta san… Također bih i zadnji stih malo korigirala. Evo ovako:
Kad sunce pred zoru napušta san (jer se sunce budi)
nebo, oblaci, bojama zalebde (jer je sada svjetlo pa se vide boje)
to zrake šaraju sanjivo dan (to mi je lijepo jer je rano, pa je sanjiv dan)
da dubine mora izblijede. (u smislu: da se dubine gube zbog svjetla,
a time se dubina zapravo vidi)
Ovo je samo prijedlog, nije kritika već možda moje neko shvaćanje… Vi ćete ionako sami najbolje znati (možda ja nisam razumjela što ste zamislili). Od srca sve dobro!
17/02/2022 at 8:28 pm Permalink
Slažem se sa MIhom, Đurđice 🙂
17/02/2022 at 8:40 pm Permalink
Hvala Vam AnjaL na kritici. Prihvaćam je jer znam da sam zabrljala. Još mi sinoć dok sam pisala nešto nije štimalo, koja glupost u prvom stihu ,još to i objavim. Baš mi je neugodno i žao što sam bila brzopleta i zasjenila vašu Haigu .Pokušat ću ispraviti vašim predloženim stihovima. Oprostite
još jednom .Lijep vam pozdrav AnjaL. Ispravljeno!
17/02/2022 at 9:16 pm Permalink
Draga Đurđice, stihovi su vrlo lijepi. Sviđa mi se kako ste dotjerali zadnji stih prve strofe. Meni se ponekad dogodi da zbog uzbuđenja napišem pa objavim, a da nisam neke stvari sama sebi razjasnila. Onda neko vrijeme pustim pa ideja dođe naknadno. Ma, sve se može uvijek popraviti i promijeniti dok nije tiskano. 🙂 Topli pozdrav ❤
17/02/2022 at 9:16 pm Permalink
Sviđa mi se pjesma, puna kolorita, slikovit i lijep ritam. Čitajući nametnuo mi se Anjin prijedlog prije negoli sam vidjela komentar. Anja je predložila malu intervenciju u stihovima i mislim da bi pjesma dobila dodatno na jačem doživljaju. No, kao i Anja mislim da je moj doživljaj subjektivan, jer “sunce” i “napušta dan” mogu biti metafore za autorove emocije, odnosno osjećaje koji se suprotno očekivanju s danom tonu u dubinu, tamu. U svakom slučaju odlična pjesma, Đurđice.
Lijep pozdrav. ☺
17/02/2022 at 10:15 pm Permalink
Hvala vam svima na razumjevanju. Bitno da Vas Anjal nisam povrijedila.
Sviđa mi se kad me netko na nešto upozori . Iskreno vas sve pozdravljam.
18/02/2022 at 5:39 am Permalink
Sa Anjinim primjedbama, pjesma je još dobila na skladu. Dobro je kada netko ukaže na nešto što je nelogično, jer kad se to ukloni, pjesma postane super!
18/02/2022 at 8:26 am Permalink
Spoj, gotovo, pjesme u prozi sa haiku pjesmom stvori lijepu haigu. Bravo!
18/02/2022 at 1:07 pm Permalink
Lave, Tonka, hvala vam, drago mi je da se sve da ispraviti, a tako se i uči.