Slobodanka – Boba – Grljušić

Kako god krenuli putovati njenom poezijom, istraživati, suštinu tražiti, ona vas uvijek vrati na početak kruga. Njen krug je čarobno mjesto stvaranja, maštanja, čežnje, sreće i boli. Njene neprospavane noći se ritmično krugom šeću tražeći izlaz koji kod Bobe postoji samo u pjesmama.

„Noć zaposjela nedoumica
obje su jednako crne
oči mi drže širom otvorene
na suncokrete su mi nalik“

(iz pjesme Duga noć, zbirke pjesama Krug)

Oko, krug koji istražuje, koji traži više od tišine i šutnje, a onda nalik na suncokret. Iako izlazak iz kruga, jer i oni, suncokreti su krug, ipak ljepota suncokreta ublažava tamu noći i tamu misli. Boba ostaje uporna u svim svojim traganjima, u svim previranjima i sumnjama jer upornost je dio koji prati, kojem je predala sve kušnje pa kao što se trepavice stalno dotiču i razdvajaju ( u Pjesmi Upornost u zbirci Krug) potrebom opstati Boba traje i trajat će. To njezino uporno gotovo nesvjesno putanju hodanja ponavlja i piše kao da je neminovno krug ponavljati.

Ne postoji stvor pod nebom koji strepnju iznenadnu, gotovo ničim izazvanu nije osjetio, ali Boba je te strepnje na poseban način svjesna. Ona će pokušati uteći, sakriti se ako je ikako moguće, ali jednako će tako prebirati istinitost razloga nije li sve tek prolaznost jer ona ako odluči u prošlost može staviti sve što je potrošeno pa tako sve što je stuži, što je jako stuži pa uzdahne iz dubine i vine se visoko u visine. To je lijek, to je snaga znati, a Boba zna. Biti pjesnik. Nije lako biti pjesnik jer život je prepun riječi koje traže svoj nastavak života ispisane za trajanje.

Volim se uvući među korice njene zbirke pjesama Dodir i dopustiti da mi se stranica nasumično okrene pa da ljepotu riječi upijem. Mogu reći uvijek je lijepo biti gost na gozbi njenih stihova jer kao što kaže u pjesmi

Uvijek

„tragove svoje pratim
potom
pretječući ih
vučem za sobom
riječi u rečenice
kao na police slažem“

i baš tako nekako kao da s polica njenih rečenica skidamo miso po misao i sami ga doživljavamo onako kako nam je podastrla pjesmom. A da nas stvarno može iznenaditi vidjet ćemo u pjesmi

Opet pišem pjesmu

„Sada
kad to se nekomu može
priznajem…“

Mi smo ti kojima ona, nesvjesna nas u budućnosti, priznaje i da je sporih misli i kretnji, ali eto pjesma se rađa i priznaje kako opet piše. Naravno zahvalni smo jer tako nadahnjuje i pobuđuje tople misli stvarajući nevidljivi dodir topline i osjećaja. Sanjati, prosanjati, tražiti da se neki snovi ponovo vrate u naravi je pjesnika ispunjenog životnim iskustvom i ispisanog za sutra. To sutra uvijek dolazi tražeći nešto drugo, novo, a ona ipak ponavlja neke snove, možda ne noć za noć već druge, treće i piše: „tada mi opet započinje prva noć“. Da li je tako možemo vjerovati njenim pjesmama u zbirci Dodir.

Imati vrijeme za sebe je dar, dar kojeg je teško dobiti, dar kojeg treba steći, znati ukrasti vremenu što žuri. Boba pronalazi djeliće vremena za sebe i stavlja sve svoje pomalo prikrivene misli u zbirku pjesama

Vrijeme za mene.

 Iako je vjerujem i prije bilo vrijeme za nju, samo sada ga je definitivno prepoznala i prigrlila. Koliko god je različitog ipak neki se traci tog života upijaju i čine blistav dan, pjesmu srca. Putovanja prema ili točno zadanom sjajno ispisuje u pjesmi

Ka jednom

„Zagrljaj tvoj
nema usporedbe
ni sa čim“

Nama nije važno čiji je to zagrljaj jer svatko od nas će imati u mislima onaj zagrljaj koji mu je važan, najvažniji, koje, će ići, koji će biti taj jedan. Boba je osoba koja zapaža, koja osluškuje, koja promatra i pamti. Sve se te slike,  gotovo uvijek, smjeste u neku od njenih pjesama koje će govoriti o ljepoti, o tuzi, o sreći, o ljubavi.

Odabrala sam pjesmu koja tako jednostavno, toplo, smireno govori o ljubavi:

Imaju ljubav

Mene opčinile su ptice
u osvit sam uvije tamo
gdje su one
i svaki put nanovo
kao prvi put
promatram
bez treptaja
kako se umor s krila
strese na stijene i oblutke
bez krika

imaju ljubav

Mjesec je ispunio svoj krug, a Boba mjesečari šutnjom i preglasnim mislima na društvenoj mreži, sve upisano u pjesmi Vrisku mjesta nema. Nastavlja slijediti trag kako bih i dalje uživala u rečenicama složenim na police njenih pjesama.

Zagreb, 01.11.2020.

Tonka