danas je isti dan kao i svi ostali

pokušavam napisati pjesmu

na način,

da ti dušu ne povrijedim

i srce,

jer podsjećaju me na dane i noći

kada su zvijezde u tuzi spojene s mjesecom

za spas naše ljubavi

poklonile dušu tami

 

ostalo je malo vremena do podne,

bojim se ponoći

razmišljam o cvijeću, leptirovom letu,

dubini mora kako uvlači moje misli na dno,

ne prestajem misliti na kamen

oštrice što zadaju bol,

da odagnam razmišljanja

koja bi te mogla rastužiti

 

bojim se, bojim se svega

koraka koji će me odvesti daleko od svitanja

bojim se sebe,

da ne zalutam,

a mislima ostanem na putu

znaš,

najviše se bojim,

da ti dušu ne povrijedim

i srce koje volim