Danas je status bestselera nešto što téže dosegnuti praktički svi filmaši, glazbenici i pisci. Većinu vremena čini se da su bestseleri jedino što je važno na kulturnoj sceni. Pa ipak, rijetko koji umjetnik dosegne status najprodavanijeg i najtraženijeg.

Posebice su književni izdavači u Hrvatskoj od statusa bestselera napravili svojevrsnu grotesknu parodiju. Tako izdavačke kuće posljednjih 20 godina ignoriraju interese čitatelja izbacujući na tržište gomilu domaćih naslova koje malo koga zanimaju. Na taj način naša književna scena dovela se u situaciju u kojoj se bestselerima proglašavaju publikacije prodane u svega nekoliko stotina ili tisuća primjeraka.
No ostavimo se za sad grijeha domaćih izdavača. Danas ćemo se zadržati na temi prve knjige u povijesti hrvatske književnosti koja je dosegnula status “bestselera”, što znači da je u vrijeme njezina izlaska, kao i u godinama nakon toga, potražnja za tom knjigom bila astronomska.

Prvi književni bestseler u Hrvatskoj

Prvim bestselerom hrvatske književnosti smatra se mega popularna zbirka narodnih epskih predaja „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“. Napisao ju je fratar Andrija Kačić Miošić, a djelo je prvi put izdano u 18. stoljeću, točnije 1756. godine. Knjiga je za autorova života doživjela  još dva dopunjena izdanja 1756. i 1759. godine. Do danas više nitko ne može pobrojati sva ponovljena izdanja ove knjige.

Andrija Kačić Miošić bio je čovjek kojeg je, u duhu ondašnjeg prosvjetiteljstva, mučio problem neobrazovanosti i nepismenosti vlastitoga naroda. Shvatio je da je najbolji način  popularizacije književnosti  i  čitanja među običnim pukom  taj da im se ponudi knjiga njihovih vlastitih narodnih predaja i pjesama. Na taj način Miošić je domaćoj folkloristici učinio nemjerljivu uslugu jer je od zaborava spasio stotine domaćih pučkih predaja i epskih pjevanja.
O čemu se u ovoj knjizi radi? Koji je sadržaj ove knjige? Čemu Razgovor ugodni duguje svoju silnu popularnost? Radi se uglavnom o zapisanim pučkim legendama koje su se usmenim putem prenosile u formi epske poezije i kvazi-povijesnih pričica. Ova zbirka narodne epike zapravo je katalog lica iz slavenske povijesti, te opisa njihovih života, herojskih djela i pogibija. Stranicama Miošićeve knjige paradiraju davni carevi, kneževi, kraljevi, narodni junaci, turski paše i slični likovi, a opisuju se njihove bitke, obiteljske loze i vladavina.

Cijeloj ovoj zbirci pučke predaje i znanja Andrija Kačić Miošić dao je svojevrstan narativni okvir (starac Milovan putuje po selima i uz gusle izgovara popularne narodne pjesme). Mnoge je od pjesama i priča, prikupljenih iz narodne baštine, ovaj fratar i preradio, popravljao i nadopunjavao, ili pak prepisivao iz drugih knjiga. Tako se u Razgovoru ugodnom ne može tražiti izvornost, bilo narodne predaje, bilo  Miošićevog autorskog doprinosa. No to što danas muči sveučilišne profesore i filologe, u ono vrijeme nikome nije predstavljalo problem. U vremenima narodne predaje se usmena književnost konstantno mijenjala i nadopunjavala, bez razbijanja glave o, kako bismo danas rekli, autorskim pravima.

Koliko je Razgovor ugodni doista bio popularan?
Najzanimljivije od svega je, koliku je senzaciju ova knjiga  izazvala na domaćoj kulturnoj sceni 18. stoljeća. Narod je, naime, u ono vrijeme još bio većinski nepismen, a jedina književnost s kojom se službeno susretao, bilo je čitanje nerazumljivih latinskih prijevoda Biblije tijekom služenja mise. Stoga je knjiga  iz koje je običan narod mogao doznati nešto o vlastitoj povijesti, o životu vlastitih pradjedova, o važnim bitkama koje su se vodile u njihovoj zemlji, o narodnim herojima, kao i o vlastitoj do tada nigdje zapisanoj usmenoj predaji, izazvala silan interes. Mnogi su pučani, baš kako se Kačić Miošić vjerojatno i nadao, naučili sricati slova samo kako bi mogli pročitati ovu knjigu.

Važno je napomenuti kako je Razgovor ugodni postao popularan u svim krajevima onodobne Hrvatske, kao i u okolnim zemljama. Razlog za to jest što se autor u sastavljanju svoje kolekcije pučkih predaja nije usredotočio samo na predaje jedne hrvatske regije, već na predaje iz svih krajeva Hrvatske, kao i na balkansko područje općenito.

Ova knjiga zadržala je ogromnu popularnost čak i jedno stoljeće nakon njezina nastanka. O tome nam govore podaci, kako se iz nje čitalo ili recitiralo na gotovo svim seoskim okupljanjima diljem Hrvatske i to sve do Drugog svjetskog rata!

Knjiga koja je udarila temelje današnjem književnom jeziku

Popularnost Razgovora ugodnog naroda slovinskoga bila je tolika da je ova knjiga možda bila presudni faktor u prihvaćanju štokavskog narječja kao osnove na kojoj se izgradio naš današnji standardni hrvatski jezik. U 18. stoljeću ova je knjiga svojom ikavskom štokavštinom postala svojevrstan komunikacijski most između čakavskih i kajkavskih jezičnih tradicija, ponudivši pučanima predložak za univerzalni jezik narodnoga sporazumijevanja.

Iako nemamo konkretne podatke o broju tiskanih primjeraka, ova je knjiga  neosporno prvi bestseler u našoj književnoj povijesti. To je knjiga koja je mentalno ujedinila razjedinjene hrvatske jezične i književne tradicije u cjelovitu kulturu i naciju.