BrodPotonuća

 

Gordost koja nervozno niječe tebe,
odsjaj pukotina na deblu noćenja
prosutih po livadama potrage,
vrijede li svi cvjetovi istine
zamagljenih prozora,
odrazi nepodopštine
na katanama majstorstva,
potpisi vrijedni smrti,
 
jer ovaj način
kojim koračam kroz život
brzo, maštovito-vrtoglavo prolazi,
 
iskra na zvijezdi hoću li poslije biti,
točka na upitniku njenog zalogaja slanih štapića,
drag, ako joj se zaglavim na vratima, otkinem prag,
 
bit nije razum spokojstva,
zagrcnula se je, prosula vrelu kafu
po haljini kratkoj
kada me je nagog ugledala
na promenadi prostodušnosti
 
barjak se vijori na Brodu moje mladosti,
tone, tone u sumpornim omaglicama,
ja zajedno s njim

6 komentara za "BrodPotonuća"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.