Najteža je ova praznina ruku
Crte dlana još čuvaju ti mjesto,
Kroz stisnute šake vjetri se tuku
Da zauzmu svoj ledeni prijesto.
U hodnik srca sjeverac prodire,
A ono se jadno od srca smije :
Da si barem ostavila dodire,
Ovako praznu osmrtnicu vije.
Pobježe i taj huk – opet nasta muk.
Tišina još kako zna biti živa,
Umro sam davno, obješen o tvoj struk
Obično tako s bršljanom biva.
14 komentara za "Bršljan"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.