Najteža je ova praznina ruku
crte dlana još čuvaju ti mjesto
kroz stisnute šake vjetri se tuku
da zauzmu svoj ledeni prijesto.
*
U hodnik srca sjeverac prodire
a ono se jadno od srca smije
da si barem ostavila dodire
ovako praznu osmrtnicu vije.
*
Pobježe i taj huk – opet nasta muk.
Tišina još kako zna biti živa.
Umro sam davno, obješen o tvoj struk
obično tako s bršljanom biva.
13 komentara za "Bršljan"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.