Najteža je ova praznina ruku

crte dlana još  čuvaju ti mjesto

kroz stisnute šake vjetri se tuku

da zauzmu svoj ledeni prijesto.

*

U hodnik srca sjeverac prodire

a ono se jadno od srca smije

da si  barem ostavila dodire

ovako praznu osmrtnicu vije.

*

Pobježe i taj huk – opet nasta muk.

Tišina još kako zna biti živa.

Umro sam davno, obješen o tvoj struk

obično tako s  bršljanom biva.