Iris bi najrađe ostala u toplini sobe i uživala
ali nije željela rastužiti Miju pa je otišla u sobu spremati se.Teta i tetak
nisu išli sa njima ,oni će polnoćku gledati na televiziji.Iris se na brzinu
osvježila i toplo obukla ,djevojke su se  pozdravile sa ukućanima i sjele u automobil.U
međuvremenu snijeg je prestao padati vani se osjećala posebna svježina i
blistala čarobna bjelina,Iris nikada u životu nije doživjela takvu čarobnu
Badnju večer.Na polnoćku su išle u drugo veće selo koje je imalo crkvu pa su
morale automobilom,kad su stigle ispred crkve skupilo se već mnoštvo ljudi,
naročito mladih koji su veselo čavrljali čekajući da se crkva otvori.Prije
polnoćke održavao se tradicionalno polsatni koncert božićnih pjesama crkvenog
zbora mladih.

Iris i Mija sjele su u klupe u drugom redu a ispred njih sjedili su članovi
zbora.Iris je zapeo za oko zgodan mladić sa gitarom lijepog i ugodnog
glasa,slušala je zadivljeno kako zbor lijepo pjeva i prolazila ju je posebna
toplina,zboru se uskoro pridružila i cijela crkva radosno pjevajući. Iris je zapjevala
sa mnoštvom imala je lijep i topao glas ,mladić iz zbora zapazio je taj umilni
glas , pogledao u njenom smjeru i nasmiješio se,často je tokom mise pogledavao
u njenom smjeru.Kada je završila polnoćka svi su izašli pred crkvu čestitajući
Božić jedni drugima odjednom iz gomile pojavio se mladić sa gitarom

-Sretan Božić ,ja sam Marko lijepo si pjevala trebao bi nam u zboru još jedan
takav glas.Iris je jedva uspjela prozboriti od nekog posebnog uzbuđenja koje
nije znala protumačiti.

-Hvala, Sretan Božić i tebi ja sam Iris.

U tom trenu do njih je došla Mija i čestitala im Božić.