Budi zbog mene
uvijek to što jesi
umirujući topli stih
u mojoj sretnoj pjesmi.

Budi gnijezdo što vječno traje
za moje nježne osjećaje.
kad jesen stigne
i neprekidno liju dosadne kiše
budi moje proljeće
što vedrinom miriše.

Budi moje uzburkano more
što tijelo  valom hladi
kad snjegovi zametu staze
kojima umorne misli gaze.

Budi zbog mene
uvijek to što jesi
i kad te nevolja zadesi
uvijek se vraćaj meni
kao kući vjerna Lesi.

Budi moje široko krilo
što će mene od nedaća skriti
i kada godine prođu
u kojem ću toplinu crpiti
za dane što nedodire slute
i traže utočište za istrošene ruke.

Budi zbog mene
moje jutarnje sneno buđenje
moje sunce ljetnog dana
i moje noćno zvjezdano snoviđenje.
Budi zbog mene.