ButinaBudućnosti
Na krilima glasa iz vatrenog ognja
Došla mi je na dlan grubi, izbrazdan
Nisam ju želio slomiti, pokidati spojnice mosta
Valovi rijeke ispiru tragove u pijesku
Poklonjen pramen kose raste mi u čaši vode
Nemoj otići, vremena je uvijek dosta
Ali sa tobom želim probaviti
Noćni apostrof jeseni
Lišće pokapam u glasu anđela-osvetnika
Kriomice je prišla na pedalj do britkosti razmišljanja
Začinjena u struku, bokovima privlači maglovitu prašinu grča
Željan sam usana što tako otrovno kao pčela ljube
U nespokoju stvaram odu o vatrenom transportnom vozilu
Zablindirao sam prilaz mišićima
Ne želim lutati ako znam da nju neću naći,
Izlaz iz labirinta straha pronaći.
Ministarstvo duhova što me prate kao sjene
Prije nego što svane
Odlučili su: Skidamo maske i predstavljamo se kao
Prvi ljudi koji su kročili na Planetu Kajsija
Zagrizli mi butinu budućnosti
Sirup života je potekao, Ležim u grobnici
Umotvorina, Umrem li ponovo Mlad
Prestat ću vjerovati u Tišinu, Sove i Vile
Razvit ću jedra zapaljenog broda
Otploviti u skupljenu lat’ narcisa
Potpisati ugovor sa Zlom
Ne bojim se, nije me strah
8 komentara za "ButinaBudućnosti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.